Novi Sad ima sjajne manifestacije poput festivala zanatskog piva koji se održava u Fabrici, gastro festivala Okusi Vojvodine koji se održava u Limanskom parku ili pak međunarodnog skupa vinara Interfest koji je pokrenut na Ribarcu, pomalo skrovitom mjestu na obalama Dunava, a u međuvremenu je prerastao početne okvire i sada se odvija na centralnom gradskom trgu, Trgu slobode. Tu su i sjajni restorani, pubovi, barovi poput Tostera, Sokačeta, Lazinog teleta i Rakija spirit bara.
Ovaj bar je u vlasništvu Mirka Veselinovića, suvlasnika/partnera u obiteljskoj zajedničkoj zadruzi Benišek – Veselinović iz Sremskih Karlovaca – vinske prijestolnice istočnog Srijema. Sve njihove proizvode, naravno možete kušati u Rakija spirit baru. Osim rakija i vina proizvode konjak, orahovac i bermet. Bermet je desertno vino jedinstvenog okusa. Pravi se od grožđa i aromatičnih trava poput anisa ili pelina. Od bijelih vina OZZ Benišek – Veselinović imaju graševinu ili kako to oni nazivaju talijanski rizling, a od crnih vina kupažu vranca, cabernet sauvignona i merlota koju su jednostavno nazvali Crveno vino.
Što se rakija tiče proizvode ih od dunje, kajsije i kruške, a imaju i specijalne rakije – bermeticu i orahovac. Bermetica se proizvodi od komine koja se dobije pri proizvodnji bermeta, a orahovac ima primjese zelenog oraha i 38% alkohola za razliku od ostalih rakija koje imaju 42% alkohola. Godišnja proizvodnja im je 10 000 litara.
Uz rakije i vina kušali smo i vojvođanske suhomesnate delicije i sireve u naizgled neobičnoj, ali zapravo odličnoj kombinaciji s tjesteninom, što ukazuje da domaćin Mirko Veselinović osim što se drži tradicije ima smjelosti i za eksperimentiranje, te pomicanje granica. Riječ je o Pastai tjestenini koja se također proizvodi u Vojvodini, bez aditiva i konzervansa, umjetnih učvršćivača i zaslađivača i kako nam je utemeljiteljica i vlasnica brenda Pastai Ljubica Buba Erkić rekla - samo od svježih sirovina. U asortimanu imaju pedesetak različitih vrsta tjestenine; primjerice s primjesama origana, majčine dušice, ružmarina, koprive, 4 vrste papra, čili papričica, rajčica, vrganja, špinata…
Kušali smo i karlovački kuglof, kolač koji je zbog svojih folksdojčerskih korijena dugo bio zapostavljen i gurnut u zapećak, a posljednjih nekoliko godina, baš kao i bermet doživljava pravu renesansu.
S lijeve strane Dunava na dobar način se valorizira rakija kao autohtono piće ovoga podneblja. Osim sjajnih rakija OZZ Benišek – Veselinović koje se mogu kušati u Rakija spirit baru treba spomenuti i fantastičnu manifestacija SFRJ rakijada – Sto fela rakije Jugoslavije koja se održava koncem studenog, u subotu koja pada najbliže bivšem danu bivše republike u Bačkom Monoštru pod mottom „Rakija kao esencija bratstva i jedinstva“. Ondje sve pršti od ex yu ikonografije (hostese su obučene kao pionirke, popratni dio programa su revolucionarne partizanske pjesme) i pregršta sjajnih rakija. Jedan neobična i nedovoljno medijski ekponirana manifestacija gdje doslovno na jednom mjestu možete iskušati sto odličnih rakija, doduše barem u teoriji. U praksi je to malo kompliciranije, jer ipak se radi o piću koje ima četrdesetak posto alkohola.
Nakon urbane Vojvodine i glavnog grada Novoga Sada odlučili smo istražiti i onaj ruralni dio. Nakon stotinjak kilometara vožnje nepreglednim prostranstvima panonske nizine došli smo u Gradinu - prigradsko iliti salašarsko naselje grada Sombora, koje je od samog grada udaljeno nekih pet kilometara i tamo posjetili Naš salaš. Inače, riječ salaš potječe od mađarske riječi szallas koja znači smještaj. Označava seosko imanje s kućom i popratnim zgradama. Anglosaksonski ekvivalent za salaš je ranč ili farma. Naš salaš je stotinjak godina star objekt koji je prije nekoliko godina prilagođen turističkoj djelatnosti. Riječ je o velikom kompleksu koji ima dvije natkrivene sjenice, zatvoreni dio, prostrano dvorište s brojnim detaljima poput starog đerma, etno zbirku, itd.
Kao što je i očekivano u ponudi imaju tradicionalna jela vojvođanske kuhinje poput morčije čorbe, supe od fazana, domaćih flekica, knedli s grizom, domaćih rezanaca sa sirom, rinflajša s nekoliko vrsta soseva, domaćih rezanaca sa sirom, nasuvog sa krompirom, bačke krompirače, junećeg perkelta, petlećeg paprikaša, pačetine na razne načine…
Od slastica u ponudi imaju domaće kolače poput gužvare, te gibanica s orasima makom i višnjama. U ponudi imaju i domaće rakije te domaće sokove od bazge, višnje, kajsije. Tu možete uživati u pravoj salašarskoj idili, osjetiti ruralnu Vojvodinu i nepcem se vratiti u neka stara, davno prošla vremena.
Uglavnom su orijentirani na grupne posjete, ali svaki dan imaju i dnevna jela u ponudi i primaju i posjetitelje individualce. Svake nedjelje pak prava je gozba jer tada pripremaju svečani bački ručak koji uključuje čitav niz delicije (ili kako oni kažu đakonije) i uvijek, po tradiciji počinje u 13.00 h. Ako Vas put odnese u Bačku moja topla preporuka je da svakako posjetite i Naš salaš, a ako ste već tamo možete slobodno produžiti i do Rakija spirit bara u Novom Sadu. Zasigurno nećete požaliti!
