Iako sam iz iste županije, u Koprivnicu nisam previše zalazila pa mi je ovaj izlet itekako dobro došao. Lijepo uređen gradić koji počiva na industriji, a radovi koji su nas zatekli u samom centru i spriječili nas u idiličnoj šetnji gradom me nisu ni naljutili već sam bila sretna što se radi i gradi. Mladi ljudi žele ostati u Koprivnici, a sigurna sam da je i sve veća potražnja za kvalitetnim mjestima u gradu pa smo se razveselili što je još jednom mjestu u gradu udahnut novi život.
Pivnica K Franzu
Pivnica K Franzu je smještena tek ulicu dalje od samog centra, a tamo će vas dočekati ukusno uređen interijer koji je ipak par nivoa iznad naziva Pivnica kojeg nosi. Raspolaže i s dvije terase, vanjskom koja je tu za sve koji žele popiti piće dok je unutarnja spremna za goste koji su ipak odlučili i prizalogajiti.
Vlasnici su lokalu dali novi život prošle godine, a u potrazi za radnicima, naletjeli su na Arhama Nazariana koji je uz standardnu postavu začinio ovu priču. Arham je u Koprivnicu stigao iz Odese nakon supruge koja je sigurno utočište pronašla u ovom gradu bježeći od strahota u Ukrajini. Pošto je i sam vodio restoran u ovom ukrajinskom gradu, vrlo brzo se snašao i u kuhinji ove pivnice.
Arham Nazarian
No, tu priča ne staje. Kad su vlasnici otkrili da je Arham zapravo iz Armenije, zakuhale su se neke nove poslastice. Arham je upoznao Koprivnicu sa specijalitetima svoje zemlje, a svi oni željni nečeg novog su pohitali K Franzu. Kako se dobar glas daleko čuje, požurili smo i mi.
Kako uvijek prednost dajem vrhunskim namirnicama kojima ne treba puno začina, tu su se našli i vlasnik restorana i naša armenska zvijezda, jer se i armenska kuhinja oslanja na svježe i kvalitetne namirnice više nego na upotrebu previše začina. Kvalitetno meso i sol su okosnica pripreme ovdje, a tu filozofiju itekako pozdravljam. Arham savršeno barata svojim sabljama (shampurama), a sve sastojke pažljivo marinira. No, krenimo redom. Da bi se put do Koprivnice isplatio, potrebno je isprobati sve.
Goveđa jetra s roštilja marinirana u majonezi
Krenuli smo od paštete od goveđe jetre koja se uz domaći kruh nudi gostima kao pozdrav iz kuhinje. S obzirom na to što smo sve imali u planu isprobati, moram priznati da se ovoj pašteti nisam dovoljno posvetila dok je na stol već stigla goveđa jetra s roštilja marinirana u – majonezi. Ono što itekako cijenim je što se u ovoj kuhinji ne boje soli. Često se poteže za težim začinima da bi se dobio okus, a ovdje, kao što sam već napomenula, meso i sol daju sve. U redu, i marinada od majoneze.
Sočna jetra rezana na deblje komade (u potpunosti drugačije od naših tanko narezanih komada), poslužena je s kolutićima luka i tortiljom. Umjesto tortilje, tu bi trebao biti armenski lavash (tanka lepinja), no priprema ovakvog kruha je dosta specifična i Arham je u klasičnoj kuhinji ipak ne može pripremiti kako bi želio.
Armenska plata za dvoje
Nekoliko puta su nam ponovili „morate probati šampinjone“ pa dok je došla Armenska plata za dvoje na stol, ja sam prvo pohitala isprobati baš te šampinjone. Dok su većinom po restoranima oni na plati da daju tu raznolikost, ovdje oni okusom pariraju i komadima mesa. Sočni, puni okusa i opet, marinirani u Arhamovim čarolijama.
Ono što me najviše zanimalo su janjeći kotleti pa sam se uhvatila jednog, ispričavajući se što jedem rukama, no tako je najslađe. Fenomenalna janjetina, a svinjska vratina, opet sa shampura, mi je zapravo bila zvijezda ove plate. Armensku platu za dvoje možete isprobati za 290 kuna, a nisam sigurna da je dvije osobe same mogu pojesti. Osim janjećih kotleta i vratine, na njoj je i pileći file, već spomenuti šampinjoni i krumpir sa žara koji mi je bio baš dobrodošla novotarija kraj sveprisutnih prženih krumpira.
Salata koju Arham sprema od pečenog povrća
Novina nam je i salata koju Arham sprema od pečenog povrća. Povrće s roštilja oguli pa nasjecka i začini, a sve to još posluži s kockicom maslaca koja se fino topi. Oduševili smo se!
Morali smo isprobati i armenski kebab sa shampura. Ok, ovdje sam ponekad zbunjena kao što sam bila i u Bugarskoj jer kebab je u mojoj glavi nešto sasvim drugo, a zapravo dobiješ svojevrstan šiš. Opet poslužen uz tortilju umjesto lavasha, meni se iskreno jako svidio. Poput nekog neobičnog faširanca, ipak malo jače začinjen, ali opet, ništa ne preuzima okus. Uz umake i koji kolut luka, svakako treba isprobati.
Glavni chef Ivan Belec
Nije samo Arham ovdje zvijezda u kuhinji. Glavni chef Ivan Belec drži sve pod kontrolom. I sve, ali baš sve ovdje rade sami u svojoj kuhinji. Od kobasica do kajmaka. Njihovi su i ćevapi, pljeskavice pa i Fat long Franz (svima nam poznata Karađorđeva šnicla).
Nisu ništa prepustili slučaju pa su recepture iz jednog od najpoznatijih beogradskih restorana, Tri šešira, koji su ih podučavali i bome su dobro usvojili gradivo. Samo zbog ćevapa se isplati ići do Koprivnice, a tu su i odlične domaće kobasice, uštipci pa i pljeskavica. Sljedeći put se vraćamo na đevrek, a ovaj smo put imali čak prilike probati još jednu novinu.
Coquelet pile je na meniju već od ovog vikenda po cijeni od 170 kuna uz pržene krumpire i salatu, a u cijeni je i juha od fazana i desert
Taman je u restoran stigao dobavljač s piletinom koja se često nađe na meniju u francuskoj kuhinji, no kod nas još nije toliko poznata. Radi se o jako mladom piletu koji se obično peče jedan po osobi i nikako ne prelazi 750 grama mesa. Ovdje su ga pripremili, naravno, na grillu i bilo je izvrsno, a sigurna sam da će u budućnosti zasjati još snažnije. Coquelet pile je na meniju već od ovog vikenda po cijeni od 170 kuna uz pržene krumpire i salatu, a u cijeni je i juha od fazana i desert.
Ako vam još nije dosta, moram vam reći da se u tom trenu za vrijeme našeg posjeta u sklopu vikend menija, pekao i kozlić ispod peke. Dok je to potpisni specijalitet naše kuće, i obožavamo to meso pa ga itekako dobro znam i pripremiti, nisam odoljela kušati kako su ga pripremili u ovom restoranu. Moram priznati, nisam bila razočarana. Sočno, nigdje suho, savršeno posoljeno, a krumpir je upio taman sve one fine sokove. U poplavi loših peka koje sam jela po restoranima, ovo je baš bilo ugodno iznenađenje.
Kasandra i kozlić ispod peke
Ova pivnica ima dobru ponudu piva, no voljela bih vidjeti i neka craft piva na listi dok od vina preporučuju ona lokalna i moram priznati da mi je sivi pinot vinarije Matočec baš lijepo pratio ovaj bogati mesni ručak.
Za ljubitelje mesa, novih okusa i priča, ovaj je restoran savršen izbor dok će i oni drugi naći sigurno nešto za sebe jer je ponuda ovdje bogata čak i na dnevnim jelovnicima. I zaista se ne trebate se pitati o porijeklu namirnica u što smo se uvjerili jer ovdje je kvaliteta svima na prvom mjestu dok su cijene prema glavnom gradu itekako povoljne.
Vidimo se češće u Koprivnici!
