Recenzije 23. siječnja 2019.

Fenomenalna duvanjska pita od sada i u Zagrebu!

foto: Lidija Lončarić
gastro postao gastro.24sata.hr
Ogroman kamin za devet peka skriven je u restoranu u sklopu hotela Delminivm u zagrebačkoj Malešnici. Izvana baš ništa ne odaje da ćete u restoranu i konobi Marinero moći pojesti – duvanjsku pitu i još puno hercegovačkih specijaliteta... (na naslovnoj je slici - sirnica)

Restoran i konoba Marinero nije isto što i Marinero u Prečkom, odnosno stara lokacija s koje su vlasnici odselili prije osam godina, pa dvaput kontrolirajte kuda vas je uputio GPS. Sam GPS će vam biti potreban jer ćete dobrano izaći iz centra grada, doći u mirnu Malešnicu i zavući se u jednu manju ulicu s osiguranim parkingom, ali kad odškrinete vrata i pogledate nalijevo, odmah ćete zaboraviti na tih petnaestak minuta provedenih u automobilu.

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Tako vas naime milo gledi ogroman kamin u kojem je poput sendviča iz one epizode Alana Forda (kad se Bob Rock jednom konačno najede gigantskog sendviča) poslagano pet od devet mogućih peka. I tako već gotovo desetljeće, a da je malo tko znao za to...

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Zdravko Krišto iz Tomislavgrada, kao od brda odvaljen bivši košarkaš više klubova svih hrvatskih liga, stoji kraj vatre i zadužen je za istu – od zore do posljednjega gosta.

„Peka nije zezancija, peka je dar Božji.“ Njegova je prva rečenica, i shvaćamo da je svaki pokušaj duhovitosti i mogućeg ičega boljeg i kvalitetnijeg od peke apsolutno besmislen (kao da se idete šegačiti na koncert Miše Kovača u Šibeniku, ili pokoj mu duši, Toše Proeskog u Gevgeliji), pa se polako prepuštamo maloj školi duvanjskog pripremanja pita i jela uz Zdravkove naputke.

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Ovdje se sama peka ne radi isto kao u Dalmaciji gdje se posuda stavi na samu podlogu od šamota, već se ona stavlja na tronošce raznih visina. Isto tako, ovdje se žar i pepeo ne stavljaju na vrh, a kad nema ugljena, najbolja se vatra radi od graba i bukve. Zdravko ponosno pokazuje kamin iz kojeg stvarno – nema dima. Ali zato ima mirisa, o i to kakvih mirisa...

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Restoran i konoba Marinero je a la carte restoran s jednim gablecom dnevno (izdvajamo japrak i janjeću kalju) i bogatim doručkom za goste hotela. Gornja sala ima stotinjak mjesta, a konoba u podrumu još 60. Dostave nema, ali postoji catering, tako da ćete po ono čime se najviše ponose – ipak morati doći sami. Odnosno s velikom pratnjom i u većim grupama, jer porcije su doista obilate.

A specijaliteta je više, naime, kako vlasnici dolaze s područja Bosne i Hercegovine, ovdje ne postoji burek s mesom, već isključivo burek i pite sirnice, krumpiruše i zeljanice (špinat ili blitva). Sir, mladi, kravlji, dolazi s OPG-a iz Zagorja, a meso iz privatnih mesnica iz Turopolja.

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Toga dana smo, lakši za neki kilogram, probali teletinu ispod peke, duvanjsku pitu i sirnicu. Tim redom, teletinu, janjetinu i hobotnicu ćemo drugom prilikom. Svako od tih jela je dovoljno da napoji šestoro gladnih vukova, a mi smo stvarno hrabro pružali otpor i stvarno bili zadivljeni. Kao prvo, tijesto za pite se mijesi i valja u kuhinji, gdje se ubacuje i fila, sve rade sami, a od začina su dopušteni samo ulje, sol i papar.

Sva jela pod pekom se trebaju naručiti dan prije, ili ako je baš hitno, četiri sata prije dolaska za stol, ali bolje se ne zamjeriti Zdravku koji kirurškom preciznošću vrti i vadi posude od rostfraja, emajla ili aluminija s gornjim dijelom od čelika. Pekač, zanimanje koje definitivno nije lagano, a toliko toga ovisi o njemu, naravno, uz vrijedne kuharice koje peku i napune divotama koje su uskoro bile pred nama.

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Ugodan i miran interijer modernog zdanja, totalno drugačiji od onog u podrumu koji je više za veselice, ispunio je miris pečene teletine prožet dalmatinskim biljem, pomidorama i pogotovo paprikom. Nisam ovako finu teletinu probao još od Radmanovih Mlinica 2008. nakon maratona u Omišu, dakle, topi se u ustima, a svi sastojci idealno posloženi.

Stvarno sjajno, a sutra još i bolje, što ne možemo reći za duvanjsku pitu i sirnicu jer su bile toliko hrskave, nježne i autentične dok smo ih jeli, da su sutradan ipak bile 20% slabije. Što naravno govori u prilog tome da vas treba doći više i smazati ih na licu mjesta.

 | Author: Lidija Lončarić foto: Lidija Lončarić

Meso je krupno mljeveno ili čak i strugano, luk daje šmek, krumpir na kockicama kao za francusku salatu... Osnovno, bez dodataka, aditiva, ičega. Iskonska pita koja onako fino hrska i zove te da ju jedeš prstima, iako se poslije toga nećeš moći rukovati, a mobitel će ti ispadati iz ruku.

U Konobi Marinero je jedino burek možete dobiti u dnevnoj ponudi za gablec, sve ostalo ide po narudžbi, pa ako su vam dosadili klasični team buildinzi, proslave krstitki, momačke i djevojačke večeri, proslave razvoda ili zadnja rata kredita – posjetite ovaj hram vrhunskih pita i zaboravite na dijetu, kalorije i kilograme. Jer ovo se ne doživljava često. Vidimo se opet!

Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.