Trešnjevka je, to svi znamo, dom brze hrane, užurbane atmosfere, konstantnog minglanja i trčkaranja. Tu su i vječni, epski kafići i mirisi koji dopiru s „Placa“. Sve to skupa jedan je sasvim običan dan na zagrebačkoj Trešnjevci, kvartu koji jednostavno nikad ne miruje pa ste u njemu uvijek gladni.
Lako je preko dana zaletjeti se na burek ili ćevape, ali sjetiti se inovativnog, urednog, malenog (12 mjesta unutra + 10 vani) i oku ugodnog fast fooda s grijanom terasom na kojoj se poslužuju i vrhunska vina i pjenušci – nije bilo nimalo lako. A upravo je to pred tri mjeseca u Ozaljskoj 12 u svom obiteljskom prostoru pokrenuo gospodin Nikola Glasnović i time krenuo u zanimljivu avanturu - Joy of food.
Mjesto je više nego pristojno uređeno, svijetlo, čisto, s drvenim policama i transparentnim šankom. Pjenušac Istenič predvodi desetak vinskih etiketa s naglaskom na širok opus Krauthakera (sve se toči i na čaše), dok se pivska karta bazira na dosta širokoj paleti proizvoda pivovare Carlsberg. Poseban je gušt piti Segafredo kavu iz prozirnih šalica kao i doručkovati omlet ili jaja s kobasicama s pogledom na vječnu Ozaljsku ulicu.
Za smišljanje menija angažiran je poznati chef Christian Misirača koji inzistira na kvalitetnim namirnicama, nebitno odakle one stižu. Tako se meso nabavlja od Ivice s Dolca, peciva od prezimenjaka iz Pekare Glasnović u Dubravi, a piletina i jaja od Blagusa. Za hranu je pred otvorenom kuhinjom odgovoran Tomislav Brodnjak, koji s ponosom predstavlja svoje tvorevine. A ako mu se nešto mora priznati, majstor je u omekšavanju mesa. Kao da ga je tukao Filip Hrgović...
I tako u Joy of foodu zaboravite na tvrdo i žilavo meso – lungić u salati s tikvicama, karameliziranim lukom i potočarkama jednostavno se topi u ustima, a mješavina začina čisti je Bliski istok. Salate ima još i od piletine, a tu su i hot dogovi za djecu. Najzanimljivije je jelo juneća kobasica na janjevački način, a meso za pulled pork s coleslaw salatom začinjeno kuminom i indijskim začinima peku pet sati u pećnici na temperaturi od 150 Celzijevih. U bliskoj budućnosti dolaze plate i sendviči od lungića i vratine.
Ono što ide najbolje definitivno su hamburgeri koji dolaze u velikom pecivu posluženi na vlastitoj daščici – žao vam ih je početi jesti koliko su lijepo dizajnirani. Dolaze u tri oblika, od kojih je najbrutalniji onaj dupli, ujedno i najskuplji u lokalu, a s obzirom na to da mu je cijena 50 kuna, jasno vam je da je posjet Joy of foodu sjajan „value for money“. Kad smo već kod engleskog, play of the day ipak su tortilje, mekanog tijesta i prepune sadržaja, finog soka, mekog mesa i svakakvih začina i salata. Upravo taj omjer i izbor začina bez štednje na sastojcima najveći su plus ovom mjestu koje tek treba uhvatiti svoj puni zamah. Kvalitetna i sjajno tretirana junetina samo upotpunjuju taj dojam.
Minusi Joy of fooda samo su u tome što bi police trebalo napuniti s još više vina i piva, nekako transparentnije naglasiti da se radi o fast foodu (izvana više sliči na kafić) i što nema WC. Ali takav je zakon o fast foodovima i što se tu može.
Totalno pristupačne cijene, šarolika paleta pića, izvrsno zamišljeni i odrađeni recepti dovoljan su poziv da se nakon shoppinga na placu ugrijete kavicom i gablecom na jednom višem nivou. Marenda iz masnog papira ima svoje čari, ali ima i ovo. Isto tako, uz butelju dobrog slavonskog vina i vruće jelo s grilla lakše ćete krenuti u noćni život. A ako negdje pronađete slasniju i ukusniju tortilju – slobodno nam se javite
