Majstorice friganja (prženja) kod mene se kriju u lokalnoj podružnici Lige protiv raka. Iskoristila sam priliku za blagdan Sv. Josipa, zaštitnika mjesta i podružila se s njima. Nasmijane, vesele, pune energije pokazuju mi kako napraviti dobre pršurate. Dodaju sastojke u tijesto, miješaju ga snažno, čak i u paru, smiju se, rukama grabe uzašlo tijesto, i u vrelom ulju frigaju žličicom ubačene kuglice.
Nema tu ni jogurta, ni jabuka ni krumpira. Samo brašno, kvasac, sol, šećer, suhe grožđice, rakija (ružulin ili travarica). Ali, kažu, imamo tajnu. Dio brašna treba pofuriti vrelom, prokuhanom vodom. I zato su tako dobre. Smiju se, a ja pokušavam istovremeno pisati, fotografirati i smijati se s njima. Zaključujem, tajna njihovih pršurata nije u pofurenom brašnu i sastojcima nego u veselju, zajedništvu i ljubavi s kojom ih rade. Zato se u ustima tako tope, poput poljubaca koji uvijek traže još bar jedan.
Budete li imali prilike da ovog ljeta prošetate Velom Lukom za vrijeme ribarskih noći, stanite na njihovom štandu i probajte pršurate, te slatke male zlatne poljupce. Možda će vam tada kao i meni njihova pršurata biti najbolja fritula koju ste ikada kušali.
Šalabahter umjesto recepta:
- u dio brašna dodati sol i šećer te pofuriti vrelom vodom
- dobro izmiješati mikserom ili ručno
- dodati ostatak brašna, koricu naranče, suhe grožđice, bar 1 dcl rakije, suhi kvasac (4 žličice)
- dodati hladnu ili mlaku vodu
- miješati svom snagom dok se ne počnu stvarati mjehurići
- ostaviti da se tijesto digne
- dobro ugrijati ulje te žličicom oblikovati i frigati na jakoj vatri
I svakako u sve dodati puno smijeha i ljubavi.
Dobar tek!
