Powered by:
Tek poneki kilometar od sela Waterloo u Belgiji u zraku se čuje opaki zvuk bitke. Tapat konjskih potkova, prodoran zvuk topovskih udara i puška. Glasni uzvici francuskih i britanskih vojnika. Na jednoj strani sa svog bijelog konja bitku promatra omanji čovječuljak s velikim šeširom na glavi, a s druge strane na smeđem konju Britanac sa zulufima. Napoleon i Arthur Wellesley (ne nije to Ronov tata, samo slično zvuči) predvodili su bitku koja još i dan danas glasi kao jedna od epskih povijesnih bitaka u kojoj je sudjelovalo 190 000 ljudi, a Napoleonova carska francuska vojska biva zauvijek poražena od britanske.
Kao i uvijek u životu, pobjednike se slavi, a gubitnike kudi. Napoleon je završio kako je završio, a Arthur dobio sve britanske časti i titulu vojvode od Wellingtona. No dobio je i još nešto...
Beef Wellington jedno je od svečanijih jela koje Britanci pripremaju i tehnički nije nimalo jednostavno za odraditi. Inače nisam baš ljubitelj njihove kuhinje. Iskreno, osim fish and chipsa, onog famoznog engleskog doručka, pita i svega što oni podrazumijevaju pod pojmom pudding, ne bih znao reći što još čini britansku kuhinju posebnom. No, za Beef Wellington im skidam kapu. Iako budimo realni i to su ukrali od Francuza jer su oni prije njih govedinu motali u tijesto i zvali to Filet de bœuf en croûte.
Jako sam dugo razmišljao o tome da se upustim u ovaj izazov i nedavno sam se napokon ohrabrio i napravio ga. Nažalost biftek mi je u današnje vrijeme ipak financijski nedostupan pa sam se odlučio za jeftiniju i pristupačniju verziju - lungić. Znam da bi s biftekom ovo jelo bilo još bolje, no lungić je vrlo kvalitetan komad mesa i ispalo je fantastično.
Unatoč tome što je lungić jednostavnije pripremiti nego biftek, svejedno postoji puno mjesta na kojima se možete poskliznuti. Osim pravilnog začinjavanja, bitno je ne presušiti meso, ali i pravilno odraditi zamatanje kako sokovi ne bi iscurili pri pečenju i razmočili lisnato tijesto. Više o svemu pročitajte u postupku.
Ako ovih blagdana želite na stolu nešto drugačije od klasične pečenke, onda je ovaj recept idealan za vas.
Kako je Metro Cash & Carry nedavno uveo Metro Foodie Club karticu, za fizičke i pravne osobe odlučili smo šoping obaviti baš tamo. Do sada nismo imali tu mogućnost, a zanimanje za Metro postoji već jako dugo. Naime, u razgovorima s našim kolegama koji imaju otvorene obrte, često na pitanje gdje si uspio kupiti neku specifičnu namirnicu, koja je teško dostupna bilo gdje drugdje - Metro je bio odgovor. Žablji kraci, janjeći kare, klice, crnilo od sipe, vrhunski tanjuri sve je to što Metro nudi, a teško je dostupno u drugim trgovinama. Tako smo blagdansku kupovinu ove godine odradili u Metrou, a u nastavku pročitaj recept za Beef Wellington i što prije izradi svoju Metro Foodie Club karticu!
Sastojci za Wellington:
- 500-600 g svinjskog filea
- 400 g smeđih šampinjona
- 200 g pršuta
- senf
- 250 g lisnatog tijesta za omot + 100 g za mrežicu
- sol i papar
- maslinovo ulje
- 1 jaje
Postupak za Wellington:
- Svinjski file očistite od opne i masnoće te dobro posolite i poparite. Zapecite lungić na vrućoj tavi na malo maslinovog ulja sa svih strana po 2 minute i ostavite na dasci da kratko odmori.
- Napravite duxelles od smeđih šampinjona tako da ih usitnite u multipraktiku ili nožem i prodinstate na suhoj tavi (bez masnoće, bez luka) na srednje jakoj vatri tako da puste svu tekućinu i da dobijete gotovo dehidriranu smjesu (pastu). Pred kraj malo posolite, ali ne previše jer će pršut kasnije dati svoju slanoću.
- Na plastičnu foliju posložite pršut, a potom ga premažite duxellesom. Pečeni lungić dok je još topli obilato premažite senfom i položite na pršut i gljive te zarolajte s folijom kao bombon. Ostavite meso da odstoji u frižideru barem sat vremena, a najbolje preko noći kako bi zadržalo što bolji oblik.
- Razvaljajte 250 g lisnatog tijesta tako da bude nešto duže nego što je vaš lungić i da bude taman koliko treba da se rubovi na kraju spoje. Tijesto stavite na plastičnu foliju, a potom na sredinu stavite lungić u pršutu i ponovite postupak zamatanja kao što ste ranije napravili s pršutom. Cijeli postupak možete vidjeti na fotografiji. Ostavite Wellington da odstoji u frižideru barem sat vremena.
- Izvadite Wellington iz frižidera i ukrasite ga. Jedna opcija je tako da razvaljate 100 g lisnatog tijesta u oblik pravokutnika i da nožićem isprekidano radite rezove, a potom tijesto raširite u mrežu. Premažite Wellington razmućenim jajetom, a zatim na njega položite mrežu od lisnatog tijesta te i nju premažite jajem. Drugi način ukrašavanja je da oštrim nožićem zarežete po sredini, a potom i sa strane. Naravno možete izraditi i ukrase od lisnatog u obliku zvjezdica, listića i slično.
- Wellington pecite na 180 °C otprilike 35 minuta dok ne dobije zlatnu boju.
Sastojci za krumpir:
- 7-8 manjih krumpira
- 2-3 češnja češnjaka
- grančice sušenog ružmarina
- sol i papar
- maslac
Postupak za krumpir:
- Krumpir u kori skuhajte u vrućoj posoljenoj vodi, ohladite i ogulite.
- Protvan namastite maslacem, stavite krumpire koje potom lagano pritisnite drobilicom te posipajte grančicama ružmarina i listićima maslaca. Između krumpira ubacite i nožem zgnječeni češnjak.
- Krumpir pecite na 220 °C otprilike 15 minuta dok ne dobije hrskavu površinu.
Ostali sastojci:
- rikola
- maslinovo ulje
- jabučni ocat
- senf
- sol i papar
- klice češnjaka
Postupak:
Rikolu operite, posušite i prelijte dressingom koji ste dobili tako što ste napravili emulziju maslinovog ulja i jabučnog octa u omjeru 3:1, čajne žličice senfa, soli i papra. Na vrh dodajte klice češnjaka.
U slast!
