Skeptičan kao i uvijek, inzistirao sam na upoznavanju kuhara, jer sam u okolici Leskovca proveo napornu godinu u vojsci, ali i potanko izučio kakav im je gurmanski izričaj. Uglavnom, kad je čovjek rekao da je praksu odrađivao na bugarskom skijalištu i meki svih šofera od Danske do Turske – Predojanima, bilo je jasno da će sve proteći u najboljem redu.
Leskovac je uz Opatiju u bivšoj zemlji imao daleko najbolje obrazovanje, i iz tih su škola izlazili kompletni profesionalci. Stoga i ne čudi da danas svaka druga pečenjara ubacuje pridjev leskovački, s time da će privući veću i bolju klijentelu.
Fontanu, koja roštilj ima tek mjesec dana - ne brine taj problem, njihov je Chef, od milja zvani „Hrvoje“ čvrsto stisnut uz veliki kamin od crvenog šamota, i pomno pazi na svaki ćevap, pljeskavicu i ražnjić koji grije vatra na drva. Na rešetke ide i gravče na tavče u tradicionalnoj ovalnoj glinenoj zdjeli, a komadi koji se toćaju u ljutkastom umaku su stvarno impozantni.
Svaka preporuka, makar ga samo fotografirali. No, skrenuli smo s onog bitnog, odnosno filozofije Fontane – riječ je o sasvim jednostavnom, iskonskom klasičnom roštilju. Ono što ljudi traže, dobit će u vidu gurmanskih pljeskavica, punjenom batku, punjenoj i bijeloj vješalici, vratini, bifteku.
Karta nije velika, ali je meso jako ukusno. Kako rekoše, tek opipavaju bilo publike. Mali mekani kruščići su idealni za ljubitelje nemasnog jer ne idu na roštilj, pije se Petrač graševina i Heineken, ali po riječima voditelja lokala – ovo je u biti tek zagrijavanje za toplije dane, kad se otvaraju dvije terase, i malo dotjeruje meni.
Što se tiče mesa, tu je klasična ponuda jela od mljevenog mesa sa stvarno izdašnim punjenima. Pileći ražnjić je savršeno omekšan, nisam tako mekano meso jeo od gostovanja u Sofiji kad su me jedva vratili natrag u Hrvatsku. No, ono što je definitivno play of the day su – uštipci. To su male podvodne bombe, špičaste i nesavršene, zbog čega su i dobile takvo ime – uštipci se štipaju! Slanina, sir, fantastična ljuta paprika, znalci će pogoditi odakle dolaze, da se zarumeniš, ali ne i rastopiš, te ono najbitnije – osjetiš meso! Totalni hit.
Još jedna stvar koja odudara od zagrebačke ponude je svakako – domaći ajvar. Ljutkast, mastan, gust, savršenstvo!
Fontana je zadržala svirke, koje više nisu samo folk, i to od četvrtka do subote, pa ako ste pripadnik srednje generacije, ljubitelj lakšeg domaćeg melosa, garantirano ćete uživati u roštilju uz živu svirku. Tijekom dana se sluša domaća lagana mjuza...
Uz nju logično preporučamo Leskovački voz – tradicionalni balkanski slow food u kojem vam za stol svako malo dolazi toplo, pečeno meso. A vi pjevušite... Kuhinja, naime, konačno negdje radi do 2 sata ujutro!
Knedle, čokoladnu tortu ni sladoled nismo dočekali jer smo naručili još uštipaka, pa ako volite pravo meso s pravog žara od strane čovjeka koji stvarno je od tamo otkud se predstavlja – posjetite Fontanu u Radmanovačkoj 2.
Mi ćemo vrlo brzo nazad...
Sve o meniju, događajima i svemu aktualnom saznajte na Fontaninoj facebook stranici.
