"Mrvu ovog, zeru onog" i bit će to super! Rečenica je to koju često čujemo i, nekako intuitivno, razumijemo osjetilima okusa, njuha ili na dodir. Kuharica Sandre Rončević, ili kako je ona od milja zove knjigokuharica, kombinacija je ovog prvog, ali i mjernih jedinica koje su globalno razumljive i primjenjive.
Riječ je o kuharici simboličnog naziva "Mrvu ovog, zeru onog" od impozantnih 440 stranica, u kojoj je više od sto recepata te podjednako toliko životnih priča. Skupljala ih je kroz svoju dugogodišnju blogersku karijeru, svakodnevno istraživanje tradicionalne, ali i inozemnih kuhinja.
Sandri smo postavili nekoliko pitanja o motivaciji, formi, željama i htijenjima, ali prije svega... Gurmanski spomenar Sandre Rončević možeš kupiti putem bloga, po cijeni od 275 kuna.
Što točno znači knjigokuharica? U kojoj je mjeri knjiga, a u kojoj kuharica?
Knjigokuharica je moja dva u jedan knjiga – i zbirka kratkih priča koju sam oduvijek htjela napisati, i zbirka recepata. Priče su životne, iskustvene, uglavnom povezane s ljudima i zalogajima koje pamtim, dok su recepti detaljni, pisani u pravoj formi recepta i popraćeni fotografijama. Ako ćemo iskreno, ma ovo je prava kuharica! Kad sam počinjala, zamislila sam da svaki recept prati jedna priča, ali je to zbog količine materijala bilo neizvedivo pa sam morala smanjiti broj priča u korist recepata. Ovo je neka moja forma koja je mnogima poznata i s društvenih mreža gdje mi često pratitelji govore kako jedva čekaju nove objave upravo zbog popratnih tekstova. I nije mi bilo druge nego izdati knjigokuharicu jer bez priča to ne bi bilo to.
Je li rad na knjigokuharici inspiriran ovom godinom, kada se kuha kod kuće više nego u posljednja dva desetljeća, ili je ideja prethodila nesretnoj 2020.?
Ne, apsolutno ne, ali možda je nekako podsvjesno potaknut njome jer kako je ova godina po svemu bila poprilično čudna i nekako neprirodno razvučena (pričam o njoj u prošlosti jer jedva čekam da se otrgne iz kalendara), kako se sve nekako usporilo i količina posla se bila poprilično smanjila, barem u mom slučaju, učinilo mi se da bih napokon mogla pronaći vremena da pokrenem projekt pisanja kuharice. Da ga pokrenem, ali i da ga privedem kraju, što je meni nefokusiranoj bio najveći izazov. I samo sam jedno jutro krenula; napravila koncept, raspored kuhanja i fotografiranja, pisanja recepata i priča, dan po dan. I evo, u nekih pet mjeseci završila ovu svoju blebetavu knjigu koja je kombinacija i starih, dobro poznatih recepata i nekih sasvim novih.
Kako si koncipirala kuharicu? Na što si se fokusirala i koja područja gastronomije si obradila?
Kuharica je podijeljena u devet poglavlja; jedno je poglavlje posvećeno Italiji i mojim talijanskim zalogajima, jedno Bliskom istoku i Mediteranu koje obožavam, jedno salatama i juhama, ali ima i nešto svjetskih klasika, ribljih zalogaja, namazi i svega onog što možemo smjestiti u teglice i zdjelice. Jedno veliko poglavlje se bavi brašnjenjem – kruhom, focacciom, pizzom, pogačicama, pecivima, a sadrži i kratki vodič o sourdoughu, odnosno prirodnom kvasu i pečenju s prirodnim kvasom. Nisam zaboravila na slastice, ima i njih! One su u mom stilu, jednostavne i rustikalne (tako ja zovem sve one torte i kolače koji ne traže preciznu ruku, hahahah). Nema klasične podjele na predjela, glavna jela i deserte, već svatko sam bira kako će složiti jelovnik od ovih recepata - stvarno ima za svakoga ponešto.
„Mrvu ovog, zeru onog“ u brojevima: pet mjeseci rada, 440 stranica, devet poglavlja, više od 110 recepata
Je li u početnom planu bilo 440 stranica ili je to rezultat spontanog procesa?
U početku je bio samo koncept i neki moj popis recepata koje sam htjela obraditi. Taj popis je vrlo ambiciozno brojao oko 130 recepata, no kako je knjiga rasla, odnosno kako se polako pretvarala u knjižnog monstruma, neki su recepti, ali i priče, počeli otpadati jer jednostavno nije bilo izvedivo sve to ugurati u jednu knjigu. U samom finalu smo dizajner i ja odredili taj finalni broj stranica od 440 i toga sam se držala. Iako moja neka ideja je bila ne prijeći 400 stranica, no nisam uspjela.
Imaš li osjećaj da si obuhvatila sav svoj staž u kuhinji ili ima mjesta i za neka nova tiskana izdanja?
Nikako nisam obuhvatila sve što sam mislila ili što bih mogla obraditi, recimo nedostaje jedan cijeli dio vezan uz kiseljenje i fermentiranje (zimnicu), kao i recikliranje hrane (što ja uvijek radim) te recepti iz nekih drugih svjetskih kuhinja koji se provlače kroz moje kuhanje. Mislim da nitko nikad nije rekao da je pri stvaranju obuhvatio sve. A što se tiče nekog novog tiskanog izdanja, ne mogu reći ni da će ga biti, ni da ga neće biti jer sam ja skroz nepredvidljiva. I ova se knjiga dogodila sasvim spontano, hoću reći, nisam ja planirala uopće u ovoj godini, a evo je!
Cijena kuharice je 275 kuna, a može se naručiti ovdje!
Kojoj se publici želiš približiti ovom kuharicom? Možda jest kliše, ali pitat ću svakako... Koje im emocije želiš prenijeti?
Ja bih više rekla da se ovom kuharicom želim zahvaliti svim ljudima koji su je priželjkivali i neumorno tražili, a to su moji prijatelji i moji pratitelji na društvenim mrežama, ali i pozvati sve one koji me još ne poznaju, da me kroz ovu knjigu upoznaju i da se s punim srcem bace u kuhinju, upoznaju nove mirise, okuse i boje.
Nije bilo jedne moje objave na društvenim mrežama, a da nije bilo barem jednog pitanja „Kad ćeš nam napisati knjigu?“ Pa sam ju, evo, napisala! Oduvijek pišem i nekako sam prije maštala da ću, jednom kad uhvatim sebe za rep, napisati zbirku kratkih priča (pred deset godina sam bila jako blizu toga, no nisam je napisala... do kraja), a onda se nekako spontano sve to pretočilo u jedno – u knjigokuharicu koja je ugledala svjetlo dana pred sam kraj ove šućmuraste godine.
Oni koji me poznaju, u stvarnom životu ili virtualno, znaju da je kod mene sve emocija – ona istinska i iskonska – i ljubav, i strast, i radost, i nostalgija, sve isprepleteno u jednom zalogaju. Sve te emocije su sabijene u mojim objavama, smještene u moju hranu, u moje priče i moj život. Ja drukčije ne znam. Hrana je za mene čista emocija, po zalogajima pamtim i situacije, i ljude. Zato ova knjiga nosi podnaslov „gurmanski spomenar“.
Uz riječi autora, u paketu ide i recept za muhammaru, odličan namaz od pečenih paprika. Odličan je dodatak sendvičima i wrapovima, ali i prikladna sastavnica blagdanskog jelovnika. Dobar tek!
Muhammara
Sastojci (za jednu veću teglicu):
- 3-4 mesnate crvene rog paprike (pečene)
- 100 g oraha
- 1 žličica koncentrata rajčice
- 3 žlice krušnih mrvica
- 1 režanj češnjaka
- 2 žlice melase od nara*
- 2 žlice maslinova ulja
- 2 žlice soka od limuna
- 1 žličica sjeckane svježe ljute papričice (ili prstohvat čili pahuljica)
- ½ žličice kumina
- ½ žličice soli
*melasu od nara možete kupiti u trgovinama začinima i specijaliziranim trgovinama orijentalnih delicija
Priprema:
- Rog paprike operi, posuši, stavi ih na pleh prekriven papirom za pečenje, lagano premaži maslinovim uljem pa ispeci u prethodno zagrijanoj pećnici na 200°C. Ovisno o paprikama, trebat će im između 30 i 45 minuta.
- Pečene paprike stavi u zdjelu, prekrij ih čistom vrećicom i pusti da se zapare kako bi ih lakše ogulila. Paprike oguli i očisti od sjemenki pa ih stavi u cjedilo da se dobro ocijede.
- U sjeckalicu stavi polovicu pečenih paprika i sve druge sastojke (ja polovicu oraha kratko tostiram) pa dobro ispulsiraj. Dodaj ostatak pečenih paprika i ispulsiraj još par puta. Nemoj namaz pretvoriti u skroz glatku pastu. Kušaj pa dodatno začini prema vlastitom ukusu.
- Prebaci u teglicu, stavi u hladnjak da dobro odmori. Izvadi iz hladnjaka barem pola sata prije posluživanja pa posluži uz tostirani kruh, naan, krekere, grissine ili što god voliš.
