Dan prekrasan, naručen, iako su prognoze najavljivale potop, ali kako Snajka kaže: Majo pa tebe nebo voli, nema šanse da te sada iznevjeri!
Zaista, niti jedan termin nisam morala odgađati zbog vremenske prognoze, ali da sam se noću budila i skrolala po svim svjetskim meteo portalima, jesam. I onda kada sam čekala snijeg i sada kada sam se bojala kiše. Rulet je to i adrenalin koji je samo jedan od začina ovog mog cirkusa.
Moja ekipa i gosti, nikada zanimljiviji, umjetnici i kreativci, liječnici i poslovnjaci. To će biti sjajan dan i nezaboravno druženje.
Prvi stižu Natka i Darko, moj drug umjetnik, da ne kažem kućni slikar maXYama obitelji i prijatelja. nosi štafelaj i svoj pribor. Već znam da će ovaj ručak biti drugačiji od svih.
Mara i Šiki su bili zaduženi za branje suncokreta rano ujutro tamo negdje na putu prema našoj skrivenoj lokaciji. Sad stvarno, ali stvarno, pa gdje još ima suncokreta, netom procvalih, mladih? Nekoliko dana prije ručka, ovo polje je osvanulo i opet mi olakšalo kako bi ispunila želju i stavila suncokrete s bubamarama na stol. Zaista ima nešto kada kažu: Sreća prati hrabre!
Kako smo provjereno uhodana ekipa i tim, cure već sve znaju i na sam dan ručka one odrade najveći dio posla. Moji su neki drugi sati, oni prije, još da toliko ne meljem i ne pletem se u sve, sigurno bi im bilo lakše.
Postav stola uvijek ja započnem, pokažem im što želim i kako konačno mora izgledati, a sister ga u pravilu dovrši i aranžira cvijećem.
Zujim i letam okolo, kao nešto radim, uglavnom checkiram sve što sam delegirala. I onda će se netko pitati: Pa je l' ti uopće tamo išta radiš??? Tu i tamo. Moj dan je počeo u zoru, u debelom mraku sam potkuVala kvas za dizano tijesto i krenula pripremati maXYama ručak.
A meni? on je složen dan after proljetnog eventa. Uvijek to tako ide i najbolje ideje izbacujem u otpuštanju adrenalina nakon zadovoljnog ručka. U suradnji sa sponzorima, uspjela sam složiti jelovnik kakav sam željela, ljetni i totalno drugačiji od svih.
Svi sljedovi bili su služeni na daščicama slavonskog proizvođača Team Tree i svaka je baš ručni rad, rađena po mojoj ideji. Iako smo se nedavno pronašli, odmah smo podijelili ideje, kliknuli i krenuli u zajedničke projekte.
Hrana? Standardno, slavonska, baš kao i piće. No, najbolje će slika pokazati o čemu pišem. A sve piše u mom šalabahteru koji dijelim s curama, mojim snagama bez kojih ne bi mogla ništa.
Goste uvijek dočekam s rakijom i kratkim zalogajem. Ovaj put im služim JEDNU da zapamte gdje su bili i kako su se DOBRO proveli. Gosti polako stižu, sve se zahuktava... kod nas je ionako uvijek živo. Šogor čeka moj mig za finale s vatrom i krati vrijeme.
Moje cure su već prilično regrutirane oko ručka, svatko ima svoj dio zadatka i sve funkcionira savršeno. Krećemo u finalnu realizaciju istovremeno dočekujući goste, čitaj: najstresniji dio priče.
Predjelo je lubenica. Ne obična, ona grilana, s vatre. Grilana u kombinaciji s DOBRO pršutom i plavim sirom, rikulom, malo meda i aceto cremom. Nisam zadovoljna, vatra je morala biti ekstremno jaka toliko da u 30 sekundi sprži lubenicu. Neka vam to bude savjet, ako se ikada odlučite za ovaj zanimljivi tanjur. Sve drugo je "kuhanje", a ne grilanje lubenice. No, gosti oduševljeni...
Usput i mala nezgoda nožem, ali JEDNA liječi sve rane i u zdravlje ljude šalje.
Drugi slijed je hladna juha. Ljeto je pa je ideja biti osvježiti goste s jednim pravim svježim tanjurom. Mislim da sam uspjela, jer i sama sam bila oduševljena jednostavnošću, a posebnošću ove juhe.
Bit će prilike da podijelim i ovaj recept s vama. Traje ovaj moj ručak, dva - tri sata, u dobrom društvu fakat izgubiš osjećaj za vrijeme, a i red je klope, red pića. Ljudi guštaju.
Treći po redu je onaj zbog kojeg sam u zoru ustala ne bi li zamijesila tijesto i ispekla svježa peciva: pulled pork.
Potrgana svinjetina Ravlić koja se pekla (čitaj: kuhala) cijelu noć u gusenom loncu u dvije litre temeljca s lukom i hrpom začina. Recept imate od ljetos na blogu, ali ovu sam baš razvalila, što izgledom, što okusom, baš jesam.
Borim se junački koju vam sliku pokazati, jer bih sve pojela koliko ih je Šiki dobro "skuhao". Vrijeme je za pivo, prvo u nas, ono Osječko. Izabrala sam Crno i Slavonsko i Radler za "sportaše". Naručujem ekstremnu žar kod šogora, jer uskoro pripremam glavno jelo našeg ručka, a dok čekam, uživam u dobrom društvu uz gitaru i Slavonsko.
A neki su se dojmovi i pomiješali.
Krećem u najveći izazov dana i otvaram s curama ribeye steak koji zrije točno 30 dana vakuumiran na +4. Svjesna kvalitete i količine mesa koja je ispred mene, imam nenormalnu tremu, jer malo treba da se ovi XXL komadi sreće upropaste. Peći ih na vatri nije isto.
Stiže Radmilo. Paša, moj drug i Maxov vet. Gastro nomad i eno frik koji asistira i rado preuzima palicu. Oduševljen je mirisom mesa koje je fermentiralo do nebesa! Steakovi su stigli iz Mesnice Ravlić, osobno sam prisustvovala njihovom rezanju i određivala debljinu svakog ne bi li i one najzahtjevnije goste razveselila,
A bez respecta prema hrani, namirnici i tanjuru, nema kvalitetnog kuhanja, nema sreće. Moja trema je bila nagrađena, dobili smo kraljevski steak.
Dok se ekipa opušta uz smijeh i pjesmu, moje cure dovršavaju desert koji sam zamislila. Lagan i osvježavajući. Ispekla sam domaću granolu, nabrala kod mojih crno grožđe i na to odlučila dodati skyr, lagani sir.
Nakon deserta smo poslužili Muškat žuti vinarije Pinkert. Ovim ručkom zatvorila sam jedan koncept koji sam započela prije gotovo godinu dana i poslužila 4 stola kroz 4 godišnja doba.
Oprostila sam se s gostima i obećala im kako ćemo se vidjeti. Gdje, kada i kako, još uvijek ne znam, ali kuhati i živjeti se mora, zato, ekipa, vidimo se.
Na kraju, ovaj ručak posvećen je mojoj mami koja je uvijek bila dobri duh mojih evenata i velika snaga i pomoć u realizaciji i organizaciji. Falila si znaš, a čim ozdraviš, radimo jedan samo za tebe!
Veliko hvala ostatku moje obitelji, sestri i šogoru, Mari i Natki, Šikiju, koji su od prvog dana dio mog tima i ljudi bez koji ova priča ne bi zaživjela. Naklon ljudi do poda.
