Saison
Kako se izgovara?
[sɛ.zɔ̃] ili recimo laički „sezon“
Što je to?
U početku, bio je to valonski („belgijski francuski“) svijetli ale, lagan, koji bi se u hladnijem razdoblju radio na farmama za okrepu ljetnih, sezonskih radnika („les saisonniers“). Tada to nije bio poseban stil – svaka farma je imala svoj recept, često svoj kvasac, ali otprilike se moglo sve svesti na „osvježavajuća ljetna piva“. Klasični saison kakvog danas poznajemo inspiriran je jednim od njih, saisonom farme/pivovare Dupont. Jedno od ključnih obilježja tog stila postao je upravo Dupontov saison kvasac (i slični), čija su glavna obilježja jako visoka atenuacija („pojede sve“) bez toliko gubitka tijela, brzina i produkcija fenola i estera koji pivu daju začinske i voćne note.
A danas? Amerikanci su, dijelom i zabunom, saison pretvorili u catch-all stil/termin, gdje ide sve što je kuhano sa saison kvascem, on klasičnih, laganih saisonova od 4%, do nekakvih „abominacija“ (ne nužno okusom) sa dvoznamenkastim postotkom alkohola, imperial dark saisonova s brettanomycesom, oskorušama, rogačem i blitvom odležanim u bačvama apsinta i sl. Ovo drugo, naravno (zasad) ne postoji,ali shvaćate poantu. Za kraj, imajte na umu da postoji i termin farmhouse/farmhouse ale koji obuhvaća saison i drugi, različit stil slične geneze, francuski bière de garde. O njemu ćemo neki drugi put (kao i saisonu srodnom grisetteu). (Primjer, Vunetovo Saison Dekot)
Session
Kako se izgovara?
[ˈsɛʃən] ili recimo laički „seš’n“
Što je to?
„Session“ u pivskoj terminologiji sam po sebi, bez dodatka, ne označava nekakav poseban stil. Pojednostavljeno, bez ulaženja u rasprave, danas je to termin koji označava da je pivo ispod određene količine alkohola (ispod 5%, 4.5%, 4%, ovisi koga se pita) kod stilova koji su klasično nešto višeg postotka alkohola. Dakle, da se radi pivo kojeg možete popiti više za vrijeme nekakve duže „sesije“. Neizostavno se koristi uz ime “temeljnog stila”. „Session IPA“ je dakako klasični primjer – prvi koji je evoluirao u poseban stil. Na tržištu se mogu vidjeti i nekakvi „session aleovi“, ali to nije poseban stil nego, eto, ime koje je pivovara dala pivu ističući to obilježje iznad „pravog“ stila (najčešće golden alea, blonde alea, amber alea i sličnih). (Primjer, Sabaja Session Ale)
Seasonal / sezonsko pivo
Kako se izgovara?
[‘siːz(ə)n(ə)l] ili „siiz’n’l“
Što je to?
Doslovno to što mu ime kaže. Sezonsko pivo. Pivo koje se radi za određenu sezonu, određeno godišnje doba. Premda u nekim državama postoje podstilovi vezani za neka godišnja doba, dijelom i radi dostupnosti nekih sastojaka samo tijekom tih sezona, Seasonal ili nedajbože nekakav nepostojeći “Season” kakav se isto zna čuti nije stil, to je samo oznaka da pivo nije dio cjelogodišnje ponude neke pivovare i da će biti dostupan (ako ne „zapne“ na policama) samo npr. tokom ljeta. (Primjer - Ljeto u Zagrebu Pivovare Medvedgrad)
Bonus zanimljivost: Poradi amerikanizacije saisona, možemo u portfeljima američkih ili amerikaniziranih pivovara naletjeti i na „session saisonove“ (koji su, dakako, zapravo „originalne“ jačine, ali eto…), a ponekad, rjeđe i na „saison IPA-ove“ koji su kombinacija ta dva stila (IPA zahmeljenost, saison kvasac). Naravno, „session saison“ može biti seasonal neke pivovare.
Gueuze/geuze
Kako se izgovara?
-“göz” (francuski) ili “höze” (nizozemski)
Što je to?
Gueuze po valonski/francuski i geuze po flamanski/nizozemski, je, ukratko, tip lambica, kultnog kiselog belgijskog piva spontane fermentacije, primarno mješavina „mladog“ (godinu dana starog) i „starog“ (2-3 godine starog) lambica iako ih svakako može biti više (npr. Horal’s Oude Geuze Mega Blend s 8-9 lambica različitih proizvođača). Postoje i pivari, mah koji su se specijalizirali za miješanje lambica (proizvodnju gueuzea), što su doveli do razine umjetnosti – kupujući lambic, koji ne proizvode sami, od drugih (Hanssens npr.). Kako su često ljudima, bili oni iskusni pivopije ili ne, prekiseli, neki proizvođači ih znaju zasladiti (npr. aspartamom). Sigurno nezaslađene gueuzeove, od „čistih“ lambica tako nalazimo pod terminom „oude geuze“ / „vieille gueuze“. (Primjer, 3 Fonteinen)
Gose
Kako se izgovara?
–[go:zə] (ajde, goze može)
Što je to?
Stari njemački stil kiselkastog pšeničnog piva s dodatkom soli i korijandra. Puno, puno pitkiji nego što zvuči i njegova lagana limunasta kiselost dolazi od laktobacila (kao i kod Summer Soura od The Garden Brewery kojeg ste mogli probati proteklih mjeseci). Jedan od rijetkih relikata njemačkog pivarstva kakvo je bilo na sjeveru zemlje prije nego što ga je prisilno opustošio ujedinjenjem, do tada samo bavarski, zločinac Reinheitsgebot. Gose, je nastao, logično, u Goslaru, ali se kroz koje stoljeće čvrsto udomaćio u 170 km udaljenom Leipzigu. Doživljavao je iza svoje uspone i padove, nestajanja i uskrsnuća (zahvaljujući entuzijastima) dok nije postao prije par godina još jedan u nizu „hype“ stilova, stilova u modi i sl., proširen i u dosta slučajeva „amerikaniziran“, kao i njegova braća berliner weisse i grodziskie. (Primjer, Prvo Viško Pivo Gose)
I tu zaključujemo prvi nastavak Pivariumovog edukativnog kutka. Nadamo se da ste nešto naučili i da ćemo barem malo raščistiti terminološku i, posebno, izgovornu zbrku koja još uvijek vlada na ovim prostorima, zaključuje Marko Ožegović s Pivariuma!
