Moniku sam upoznala na prvom rođendanu bloga Forking Croatia i odmah se zaljubila, kako u njezinu skromnu osobnost, tako i u njezina divna slastičarska djela. Njezine su torte sasvim drugačije, prepune kvalitetnih sastojaka i neobičnog dizajna, a već je samom pojavom na slastičarskoj sceni stvorila svoj prepoznatljiv stil. Kada sam u svibnju prošle godine s njom napravila intervju, znala sam da su pred ovom talentiranom djevojkom velike stvari. I nisam pogriješila.
Monika je nedavno preselila u London da bi preuzela posao slastičarke u jednom od najboljih londonskih pastry shopova jednog od najboljih svjetskih chefova uopće - Ottolenghi Notting Hill.
Za Yotama Ottolenghija su, vjerujem, čuli i oni koji u slobodno vrijeme ne listaju kuharice i ne scrollaju internetskim bespućima u potrazi za najboljim receptima kao da se radi o najvažnijim životnim pitanjima. Riječ je, naime, o jednom od najcjenjenijih svjetskih chefova, vlasniku velikog broja pastry shopova i restorana i autoru povećeg broja kuharica listanje kojih izaziva instantnu iskru u očima.
Kada sam saznala da je upravo Monika novi član njegovog londonskog tima, odmah sam je kontaktirala i poželjela saznati baš sve o tom mjestu. Otkrila mi je kako odluka da se odseli nije bila nimalo laka, posebice zato što je doma počela graditi nešto svoje, postala je prepoznatljiva i njezine su torte napokon dobile pozornost koju zaslužuju.
"Nažalost, svjesna situacije općenito, a u slastičarstvu pogotovo, nakon neuspjeha s vlastitom slastičarnom došlo je do zasićenja i jednostavno se nisam više vidjela tamo. Htjela sam učiti, razvijati se, napredovati, a to nije moguće u Hrvatskoj na način koji želim", započela je Monika svoju priču.
"London se desio slučajno i vrlo impulzivno bez previše planiranja. Bilo je po principu skoči pa reci hop. U Britanske kolače i tradiciju oko njih i čajanki sam zaljubljena već dugo vremena. To su kolači koje osobno volim peći I jesti, no nažalost nisu previše popularni kod nas, a ja sam htjela raditi na način na koji se radi ovdje. Dugo to pokušavala i doma, pa je u biti jedini logičan korak bio, sada vidim, otići direktno na izvor."
Yotam Ottolenghi danas je sinonim za stvaranje nevjerojatno dobrih okusa od nekih poznatih i, na prvi pogled, dosadnih namirnica. Od mrkve, patlidžana i slanutka radi istočnjačka čuda kojima je teško reći ne, spaja različite kuhinje svijeta u nezapamćeno dobre tanjure, a s izlaskom njegove kuharice Sweet, koju je radio u suradnji s Helen Goh, velik je fokus u svojoj karijeri stavio i na slastice. U prilog tome idu i njegovi pastry shopovi prepuni divnih delicija koje mame već i preko samih fotografija.
"Ottolenghi Notting Hill je prvi shop koji je Ottolenghi otvorio. Kao i ostali shopova, koncept je kvalitetna hrana zanimljivih kombinacija okusa s različitim utjecajima svjetskih kuhinja. Divni izlozi s kolačima, ujutro croissant i doručak, vrhunska kava, buffet sa salatama i ponudom za ručak te ponuda Ottolenghi gotovih zapakiranih proizvoda. Od začina i marmelada, do keksa i slanih grickalica, kuharica... Sve se radi dnevno svježe i s vrhunskim sastojcima te sve prati ista takva usluga."
Nije me začudila činjenica da je Monika, kao i većina pripadnika ogromne svjetske gastronomske zajednice, već godinama fan ovog velikog majstora, pa me zanimalo kakav je osjećaj raditi s jednim od najvećih.
"Veliki sam Ottolenghi fan godinama. Pekla sam kolače po njegovim receptima i prije. Nisu svi tradicionalno britanski, ali oni se igraju začinima i spajanjem različitih tradicija što je moja velika strast u kuhinji. Tako da sam se naprosto odlučila javiti, poslala CV I portfolio, pozvali su me na razgovor i dobila posao iz snova. Yotam je vrlo pristupačan, otvoren čovjek, divan gentleman, a London pak mi je otvorio sva vrata, sve je sjelo na mjesto i osjećam se kao doma. Tu pripadam."
Rad s Ottolenghijem Monika je opisala kao okupljanje i stvaranje jedne velike obitelji. U Ottolenghi Notting Hillu, kako kaže, radi popriličan broj ljudi, a svi se druže i privatno. Cijela tvrtka od pet shopova i dva restorana čitavo vrijeme surađuje, svi si međusobno pomažu, poštuju se i paze jedni na druge. "Baš kao velika organizirana obitelj", govori mi Monika i dodaje kako je i sama u timu s tri divne djevojke koje osim kolegicama, smatra i dobrim prijateljicama.
Radni dan joj započinje pečenjem i dekoriranjem slastica za taj dan, već u 6 ujutro. Tu je i, dodaje Monika, priprema ponude za doručak poput voćnih salata, čašica mueslija i granole, slaganje izloga s kolačima te nakon toga kreće priprema hrane za idući dan. Radni dan traje, opisuje Monika, u prosjeku nekih devet sati.
S obzirom na rad na mjestu s kojim su upoznati baš svi foodieji ovog svijeta, zanimalo me postoji li doza pritiska i očekivanja da sve mora biti upravo savršeno.
"Ne osjećam nikakav pritisak jer je sve vrlo dobro organizirano, ali svakako osjećam odgovornost i poštovanje prema brendu i ljudima s kojima radim", skromno je odgovorila Monika.
Na kraju, pitala sam Moniku što od ovog posla očekuje, vidi li ovdje prostor za napredovanje koju joj domaća slastičarska scena nije znala pružiti i ima li već kakvih novih, još slađih planova.
"Trenutno samo uživam i ne razmišljam previše o svemu, ali filozofija Ottolenghi odnosa prema zaposlenicima je napredovanje nas kao chefova, ali i osobni razvoj što mi je izrazito bitno. Po prvi puta u životu ništa ne planiram i to mi se baš sviđa", zaključila je Monika.
Iako je sama rekla kako joj je teško izdvojiti nešto od hrane koja se priprema u Ottolenghijevom shopu upravo zbog činjenica da je sve kreativno i vrlo ukusno, uspjela sam je nagovoriti da sa mnom podijeli neke od favorita. Tako već sada znam koja mi je prva postaja kod ponovnog posjeta Londonu.
Monikini favoriti u Ottolenghi Notting Hill shopu:
- Chard pies
- Ottolenghi salate, losos, quiche
- Cooked fruit tarts
- Pistacio and cherry Bakewell slice
- Baked chocolate tart (uvijek ima drugačije punjenje, npr. banana jam ili sesame and tahini, u paru s različitim brittleom...)
Sretno Monika, želimo ti puno sreće u daljnjem rastu i baš uspješnu baš svaku slasticu!
