Kada ste polusamohrani otac i ne da vam se stalno kuhati djetetu koje voli isključivo hrenovke i ćevape, nekada jednostavno odustanete i priuštite mu nekakav fast food. Pa tko će kuhati baš svaki dan.
Kako se užasavam američkih lanaca i okusa rabljenih plastičnih vrećica, tako sam presretan kad se u centru grada otvori nešto novo. I uvijek tim lokalima dajem priliku, jer nikad ne znate kad će vas nešto oboriti s prilično visokih stolaca, kakve upravo imaju u Preradovićevoj 34, sekundarnoj lokaciji Bistroa 75, nedugo otvorenog na Knežiji.
Jedan od vlasnika i pokretača, koktelski mag i vinoljubac Vedran Gulin stalno je prisutan u lokalu, i uvijek širi tu neku dobru i pozitivnu gastrohipstersku vibru i veseli ovaj grad svojim malim divnim izumima. Osim gableca, koje je nedavno opisao naš dragi kolumnist Gablec Beg, Bistro 75 se izdvojio na hrvatskoj gastro sceni ponudom svojih sendviča s dugo kuhanim, i onda zapečenim purećim, svinjskim i pilećim mesom... A jučer sam konačno naletio i na janjeći te sendvič od goveđeg repa.
Filozofija je jasna. Meso se stavi peći na nekoliko sati, i kad se proda – pa-pa. Nema više. Ne možete poslati malog u dućan da se nešto spremi na brzaka. I zato je okus – jedinstven.
Počeli smo s falafelom, prekrasno mekanom tortiljom punjenom ljutim povrćem u više boja. Bob, grašak, rukola i rajčica daju energiju čak i zakletim mesožderima. Dobro, jednom, jer Junior odbija probati nešto toliko zeleno...
Nastavljamo s janjetinom u hulkovskom umaku od graška. Kako je i ovo zeleno, a dijete gladno, desetogodišnjak stidljivo uzima pohane kolutiće luka. Zbunjen ga pitam:
„Rok, sine, ali ti ne jedeš luk!?“
„Mmfh, sad jedem!“
Oduševljen što dijete jede povrće, a imam cijeli sendvič za sebe, uživam u mirisu i aromi janjeće juhe i golemoj količini zelenog pirea koji divno curi posvuda po vulkanskoj pločici (umjesto tanjura) i stolu. Jako fino, pomalo feminizirano, ali koga briga. Za ovisnike o francuskoj salati! K vragu, dijete mi je smazalo sav pečeni krumpir - jače oduševljenje...
I kada misliš da je to to, na stol dolazi sendvič od goveđeg repa. Nisam kao Đole da mi dugo treba da se zaljubim, jest da ta ljubav nikad nije uzvraćena, jer se radi o hrani, ali ovo što se danas dogodilo - nije normalno. Dakle, vizualno i nije neka sreća, pecivo djeluje kao da ga treba još malo doraditi, iako je jako ukusno kad ga se proba, a unutrašnjost je uglavnom nefotogenična, cureća, smeđa... Ali kad ga zagrizeš...
Dakle, dame i gospodo, zapišite da je te večeri Ribafish pri punoj svijesti i čak ne toliko gladan toga dana probao trenutno najbolji sendvič ove godine, ako ne i šire. Dobro, i šire! Tog trena kad sam progutao prvi zalogaj, kroz glavu su mi proletjele slike omiljenog Mediterranea i svih mirisa i aroma sredozemnog mora. Bakina goveđa juha, ona što se radi na barci, od mora, pa se zaboravi na par sati na plameniku pored prastare plinske boce... To je to, meso iz goveđe juhe djetinjstva, ali u savršenom spoju – naime, čudesan okus mesa ne da prati, nego rame uz rame ljubi danski sir, a na hren peckaju slasne male alfalfa klice. Potpuno, aromatično, jako, slano, genijalno. Ljudi moji, čisto oduševljenje, remek-sendvič!
Iako u ponudi imaju sjajnih piva, poput točenog Zmajskog i biranu listu vina, u Bistrou 75 trebate piti koktele. Margarita s barikiranom tekilom, limetom i javorovim sirupom je teža perverzija. Dijete je pilo limunadu. Svi smo bili sretni. Danas trčimo...
Svaka čast još jednom, ovo se definitivno ponavlja. Bistro 75, samo tako nastavite!
