Nemaju oružje, nemaju ni uređaje za tajno snimanje slike ili zvuka, ne rade za obavještajne agencije. Rade vino, za sebe i prijatelje ili za sve nas, odnosno za prodaju. Instrumenti su im oko, nos, usta i dobra volja. Vinski špijuni vina kude, sliježu ramenima, a kada ih hvale, čine to na poseban način: ustanu, i prije nego što čašu ispiju na eks, zapjevaju "Nikaj na svetu lepšega ni, nego gorica kad nam rodi, kumek moj dragi, daj se napi, dugo nas ne bu, daj se ga vži..."
To se zove as, a na svakoj špijunaži ih ima sedam. No dobro, ima ih i više, ali nakon sedmog se ne broje...
Na ovogodišnjoj špijunaži početkom ožujka bilo je 78 uzoraka, a prvi je as zaslužio Šemberov chardonnay. Još je to sokić, mošt, pršti iz njega mladost. Osjeća se grožđe, taj će okus s vremenom nestati, miriše malo po drvetu, i to će nestati, a puno će toga u mirisu i okusu tek nastati, jer se čini da se razvija u smjeru velikog vina kakva Šemberi od chardonnaya redovito rade.
As broj dva zapjevao se nakon Korakova Sauvignona. Odlično vino, prepoznatljivog sortnog mirisa i vrlo ukusno, špijuni su odmah prozvali sauvignak. Spojili su početna slova imena sorte i završna iz prezimena vinara jer je Velimir Korak doista poznat po odličnim sauvignonima, a veseli što njegovim stopama ide i sin Josip.
Treći je as bio posvećen svim sivim pinotima i sauvignonima. Bilo ih je 11, a većina je (uz Koraka takve su imali Pavlečić, Kurtalj, Zvonko Ivančić, Jagunić, Braje, Kralj, Željko Gregurić...) ocijenjena vrlo dobrima ili odličnima. Tim je sortama očigledno 2015. bila vrlo dobra godina.
Četvrti put se pjevalo frankovki Šimanović iz okolice Krašića. Peti i šesti as bili su namijenjeni crnjacima Franje Gregurića, a sedmi posljednjem vinu kušanja, izbornoj berbi prosušenih bobica žutog muškata Josipa Rajakovića. Za svaku su pohvalu bila i vina bijeli Cuvee Roberta Braje, graševine Šember, Španić, Zvonko Ivančić, rizvanac Kreše Ivančića, crveni veltlinac Roberta Braje, zeleni silvanac Španić, chardonnay Šoškić te rizlinzi Kurtalj, Šember, Korak, Braje (s položaja Duga) i Zvonko Ivančić.
"Špijunaža je pokazala da su svi vinari imali izvrsnu sirovinu, no neki nisu imali ideju što od tog izvrsnog grožđa mogu napraviti. Anomalija je bilo malo, no kod nekih se vidi i da nisu spremni uložiti u bačvu" rekao je Velimir Korak i dodao: "Treba imati viziju o vinu. Sa sauvignonom se odmah vidi u kojem smjeru ide, no chardonnay i rizling su veći problem. Treba znati što s njima jer u ovom kraju daju fantastična vina. Kao i s crnim pinotom koji mora biti vrhunac ovakvih kušanja, a ne žuti muškat. On je banalna sorta, svatko ga može napraviti. Ne smijemo njemu pjevati aševe, nego vinima po kojima smo najbolji u Hrvatskoj!", završio je Korak pregled večeri i izazvao buru među proizvođačima žutog muškata.
Strasti su se podigle, no potom ipak smirile, a prije uživanja u domaćoj patki, punjenoj teletini i sličnim plešivičkim specijalitetima, Drago Kurtalj je službeni dio špijunaže završio podsjećanjem na osnivače Kluba prijatelja dobrog vina koji više nisu s nama.
To su Franjo Jambrović, začetnik proizvodnje pjenušaca na Plešivici, Ivan Turk iz Šenkovca čiji je Šenpjen bio prvi ozbiljniji pjenušac u suvremenoj Hrvatskoj, a danas ga radi kći, dr. Lidija Turk Volovec te Vladimir Braco Nežić, legendarni plešivički vinar poznat po izvanrednom neuburgeru i mentor mnogim mlađim vinarima, koji je iznenada preminuo četiri tjedna prije ove špijunaže. Njima trojici bio je posvećen posljednji as.
