Ne, dakle, prva polovica jeseni kad se bere grožđe, nego studeni mjesec kad se već pije vino. Ali i kad se najbolje jede. Vrijeme je gusje masti i pačjih prsa te ostalih predivnih jela od domaće peradi tamnog mesa s kojima će vrlo lijepo biti popiti koju prošlogodišnju frankovku, ali i neko drugo mekano i sočno crno vino prijašnjih berbi.
Vrijeme je to slatkih svinjskih jetrica s mirisnim češnjakom, prvih čvaraka, raznih kobasica za kuhanje i pečenje te ostalih plodova svinjokolja ili kolinja. Ove nam godine te gastronomske svetkovine malo kasne zbog visokih temperatura, ali Martinje je, kao najveći vinski svetak, prošlo. Portugizac je spreman za uživanje, kupus je ukiseljen pa nema izbora: krvavica i restanog krumpira mora biti.
Vrijeme je i kotlovine. Čak i da je hladnije, uz tu simpatičnu peć s velikim tanjurom je ugodno, a mirisi luka, povrća i mesa koje se satima krčka i sad mi u trbuhu izazivaju leptiriće, a u glavi prisjećanje koji bih teran izabrao uz tako omekšane kotlete, kobasice, pa i tamnije komade pilećeg mesa.
Vrijeme je i za jela od divljači. I to je lijepo kuhati vani, u kotliću, nad otvorenom vatrom, s dobrim prijateljima. Tu toplo vrijeme neće smetati, a fino će osvježiti čaša-dvije jednostavnijeg suhog pjenušca. Kad je gulaš gotov, lagane i prozračne mjehuriće fino će zamijeniti babić ili plavac.
Kad smo već vinima stigli do mora, treba reći da je sad i vrijeme lova na lignje, glavonošce koji nigdje nemaju tako slatko meso kao u Jadranu. I među rijetkim su plodovima jeseni su kojima ne smeta zamrzavanje. Štoviše, čak i kad ih sam ulovim, volim ih ostaviti dan-dva u zamrzivaču da omekšaju. I volim ih baciti na gradele, to je ljepša strana pretople sredine studenoga, pa zaliti dobrim grkom ili pošipom.
A na slatkim vodama lovi se štuka. Toplina pomalo smeta ribolovu na tog zelenog grabežljivca pačjeg kljuna prepunog oštrih zuba koji bolje grize nakon prvih mrazeva kad se vodena trava spusti ispod površine. Tad vreba iz zasjede i grabi sve što se kreće, pa ponekad i našu varalicu. Sad se treba više pomučiti, no zato će uz štukino meso bolje pristajati neko suho bijelo vino laganijeg tijela nježnih aroma poput zelenog silvanca, škrleta, moslavca...
A što se tiče kolača, smočnice i zamrzivači su još puni voća ubranog prije mjesec-dva pa je savijača od jabuka, šljiva, pa i grožđa najbolji izbor. A uz njih fini sladoled od vanilije, malo vrhunskog aceta balsamica preko svega i neki muškat laganijeg tijela.
Vrijeme je za uživanje. Pa ti nemoj voljeti jesen.
Deset jesenskih kombinacija jela i vina:
- Gusja jetra na tostu s maslacem i pekmezom od brusnica i Zelenac Izborne berbe prosušenih bobica 2009. Krauthaker, slatko vino za slana jela o kojem ne treba trošiti riječi (150 kuna)
- Čvarci, luk, sir i vrhnje i kukuruzni kruh te Graševina 2014.Buhač, iločko vino sa zlatnom medaljom s kutjevačkog Festivala graševine 2015. (25 kuna)
- Popečci od štuke s nježnim tartar umakom i Zeleni silvanac 2013. Orahovica koji je vraća slavu ovoj vinariji (50 kuna)
- Lignje sa žara s povrćem i Grk 2013. Bire, toplo južnjačko bijelo vino kojem je u Dalmaciji teško naći dostojnog rivala (170 kuna)
- Krvavice s kiselim kupusom i restanim krumpirom i Portugizac s Plešivice, najbolje hrvatsko mlado vino (oko 25 kuna litra)
- Kotlovina i Gran Teran 2011. Coronica, vino za posebna uživanja u čijem su opisu gotovo svi najljepši epiteti kojima se vino može opisati (175 kuna)
- Pečena patka s mlincima i ciklom i Cabernet Sauvignon 2009. Belje, vino koje je osvojilo pet zvjezdica na Vinskim zvijezdama (75 kuna)
- Gulaš od divljači, lovački knedli i Babić Suha Punta 2010. Gracin, najbolji naš babić kojem nedostaje samo konkurencija, odnosno još neki približno tako dobar babić (180 kuna)
- Savijača od grožđa i Muškat momjanski 2013. Kabola, sorta koja je postala službeno autohtona u Momjanu, a Kabola je jedan od četiri "muškatara" koji je rade (77 kuna)
- Razgovor i meditacija uz Qvevri 2011. Šember, rajnski rizling odnjegovan u amfori, vino koje je posebnu tehnologoju uzdiglo na neku novu razinu (425 kuna)
