Svaka vrsta gore navedenih tava ima svoju određenu ulogu. Osim jedne. Teflonske! Zapravo i ona ima ulogu i to - mogućeg trovanja. Priznajte da imate barem jednu teflonsku tavu kod kuće…
Dakle, teflonske su tave u pravilu od aluminija, presvučene slojem politetrafluoretilena u kombinaciji s ugljičnom kiselinom. Zgodno zvuči, zar ne, onako znanstveno… Ali, pri zagrijavanju ova (nazovimo je) teflonska mješavina može ispuštati kancerogene pare. Pogotovo ako je teflonski sloj oštećen. Priznajte da ste sad odjurili u kuhinju pa gledate i njuškate svoju najmiliju teflonsku tavu…
Koliko je hrana pripremljena u teflonskoj tavi bezukusna, saznat ćete tek kad isprobate tave od željeza. Lijevanog ili kovanog. Dakle, da zaključimo, teflonska tava nema pravo postojanja u pravoj gastronomiji! Zanimljivo je da sam pred nekoliko mjeseci vidio ponudu - 5 teflonskih tava „made in China“ za 5 eura! Moš‘ mislit kvalitete - tava za Euro!
Ah da, ako vam netko proda priču da je materijal od vaše teflonske tave upravo onaj koji se koristi za oblaganje svemirskih brodova, pošaljite ga k vragu, jer je to glupost. Otprilike kao i ona da se tjestenina mora kuhati u puno vode. No, o tom malo kasnije…
Nadam se da je sada vaša teflonska tava završila u smeću, pa da krenemo dalje. Prava, visoka gastronomija ne poznaje druge tave do željeznih, bile one lijevane (gus) ili kovane. One od lijevanog željeza puno su teže od ostalih, i to bi im bila jedina mana. Hrana pripremljena u takvim tavama potpuno je drugačijeg okusa od onih iz jeftinih i tankih tava. Te se tave jako brzo zagrijavaju, ravnomjerno, i dugo ostaju vruće, što znači da je i skraćeno vrijeme pripremanja hrane.
One s visokim rubom idealne su za spremanje jela od povrća. Pogotovo istočnih specijaliteta (kineska i korejska kuhinja), gdje se zahtijeva termička obrada u kratkom vremenu uz vrlo visoke temperature. Tave od lijevanog željeza peru se isključivo ručno. Nakon pranja, tava se lagano zagrije i zatim namaže tankim slojem maslinova ulja. Maslinovo ulje služi da tava ne bi korodirala i da bi se stvorila patina.
Iz osobnog iskustva mogu reći da su mi najmilije tave (a i ostalo posuđe) francuskog proizvođača “Le Creuset“. Njihovi su proizvodi skupi, ali osim što ćete osjetiti sasvim nove okuse, posude i tave imat ćete cijeli život, dapače, možete ih ostaviti i u nasljedstvo. I za kraj ovog mog elaborata o tavama dosao sam do mojih ljubimica - to su tave od kovanog željeza.
To su one odvratne, naizgled neoprane tave koje vise u kuhinjama svih pravih majstora kuhinje. Tave, iskovane od jednog komada željeza. Kako biste te tave počeli pravilno koristiti, potrebno ih je prije uporabe „zapeći“. To znači, ogulite krumpire, koru od krumpira pomiješate s uljem i solju te kore ubacite u zagrijanu tavu. Tako ih pecite sve dok gotovo ne pougljene.
Obavezno otvorite prozor jer će kuhinja smrdjeti kao sam vrag. Nakon ovog postupka, tava je zapečena i na njoj se stvorio mastan sloj patine, zbog koje se hrana neće lijepiti za dno.
Naravno da se ni te tave ne peru u perilici, već se upotrijebi odličan trik. Posipaju se solju i izribaju papirnatim ubrusom. Nakon toga ponovno malo ulja za impregnaciju i tava je spremna za sljedeći gastronomski užitak. Željezne tave imaju još i prednost da ih možete koristiti na svim izvorima topline. Od indukcijkog štednjaka pa sve do logorske vatre negdje u bespuću.
Znam, znam, skupo, komplicirano, dugo traje… Ali što ćete, ako se želite uhvatiti u koštac s vrhunskom gastronomijom - potrebno je i malo suza…
Ah da, špageti i tava… Tko kaže da se špageti moraju kuhati u puno vode? Uzmite tavu s visokim rubom, ulijte vodu, posolite i kad se voda zagrije ubacite špagete. Špageti će biti brže gotovi, a i bolje će se sljubiti s raznim sosovima jer se škrob iz tjestenine neće jako razrijediti u puno vode. Zanimljivo, zar ne…
Uglavnom, nadam se da ćete uskoro otići po tavu kakvu zaslužite, naravno, ako uživate u hrani. Ljubi vas vaš Gastroterminator!
