Najbolji šampanjac druge sezone Vinskih zvijezda, Cuvee Dom. Picard Grand Cru Blanc de blancs obiteljske šampanjere Collard-Picard, najbolje bijelo vino istog ocjenjivanja, Qvevri plešivičke obitelji Šember te drugo najbolje crno, The Dead Arm australske vinarije d'Arenberg, potom najbolje vino od hrvatske autohtone sorte, Crljenak/Zinfadel vinarije Kairos iz Kaštela... Tu su i glasovita talijanska vina Barolo i Barbaresko pijemotske obitelji Poderi Cola, jedinstveni Amarone obitelji Pieropan iz Veneta, Lunar, Puro i ostala vina Aleša Kristančiča Movije, čiju je vinariju časopis Wine&Spirits ove godine uvrstio među 100 najboljih na svijetu...
Teško ih je spominjati bez čaše u ruci jer je riječ o vinima koja se dugo pamte i svako njihovo kušanje stvara uspomenu kakvu stvaraju još samo strastveni ljubavni okršaji. I te uspomene, vinske, a ne one ljubavne, vode u vinoteku Bornstein u podrumu kanoničke kurije na zagrebačkom Kaptolu, nedaleko od katedrale, bez sumnje najljepši vinski hram kod nas.
Leptirići u trbuhu počinju letjeti i pri pogledu na "najprljaviju" bocu u vinoteci. To je Bijeli burgundac Kutjeva iz 1947., najstarija hrvatska butelja ispod koje stoji certifikat da je doista riječ o vinu za koje je grožđe brano 5. studenog te godine te da ima nešto više od 12 posto alkohola, 25 grama po litri neprovrelog šećera i 5,5 grama ukupnih kiselina po litri. Iznad boce, pak, visi fotografija Vladimira Borošića koji je sa suprugom Slavicom 1990. osnovao vinoteku Bornstein na Pantovčaku, a nekoliko godina poslije preselio je u ovaj prekrasan prostor na Kaptolu 19.
Borošić je zaslužan i za vraćanje u Hrvatsku starih hrvatskih vina koje su Slovenci desetljećima kupovali u vinarijama. Otkupljivao ih je i pohranio u svoju vinoteku. Iz te je zbirke i onaj najstariji kutjevački Burgundac. Riječ je najvjerojatnije o chardonnayju, koji se tad nije nazivao tim imenom. Hrvatske su vinarije i prije arhivirale butelje, no tijekom drugog svjetskog rata arhive su uništene. Nisu vina popijena ili pokradena, što bi bila manja šteta, nego su boce uglavnom porazbijane. Borošići su zaslužni i za naviku hrvatskih vinoljubaca da svako malo navrate u kaptolsku vinoteku. Redovito su organizirali vinske prezentacije, a bili su poznati i po maštovitim božićno-novogodišnjim poklon paketima.
Zaslužni su i za to što je vinoteka i nakon njihova odlaska u mirovinu ostala mjesto koje svi vole. Izabrali su prave nasljednike, bračni par Srpek, Doris i Ivana, koji podjednako vole vino i nastavljaju lijepu tradiciju. Zadržali su manje više sve etikete koje su imali Borošići te pridodali nove, ponajprije iz uvozničke tvrtke Bin 19 koju je Ivan Srpek osnovao kad je iz Australije, u kojoj je rođen, došao u Hrvatsku. Novi vlasnici su vinoteku "pretvorili" u wine bar u kojem se može kušati većina vina iz vinoteke, nastavili organizirati prezentacije vina i ostale slične priredbe, a zadržali su i tradiciju pripremanja poslovnih darova.
Vina iz posebne ponude, ona arhivska te ona napunjena u velike magnum (1,5 litara) ili jeroboam (tri litre) boce razveselit će svakog vinoljupca.
