I drugi sam gutljaj "zagrizao", "prožvakao" potom i treći, ali više nisam zapisivao. Bilo je to šesto vino kušanja i trebalo se prepustiti uživanju, kao na svim Carlosovim rizlinškim radionicama. Markus Moliter po mnogočemu je poseban vinar. Zovu ga "čovjek s 1000 rizlinga" jer ima 60 hektara vinograda, od čega je 94 posto rizlinga, a ostalo su bijeli i crni pinot. Neki su nasadi s nagibom od 80 posto, neke loze starije od 100 godina, a svakom trsu posvećuje posebnu pozornost. Obrađuje ih ručno, na tom strmom i kamenom terenu se drukčije ni ne može, a trenutak berbe bira ne gledajući koliko bobice imaju šećera ili kiselina, niti rastu li ti parametri ili padaju, nego čeka savršenu zrelost. Zato ponekad i trsove s iste parcele ne bere isti dan, a takva filozofija, koja se može svesti pod načelo "osjećaj i iskustvo, a ne instrumenti", vidi se i pri prezentacijama vina na kojima se ne spominju slatkoća, kiselost i alkohol. Važan je, uostalom, samo njihov sklad.
Vinograd Wehlener Sonnenuhr jedan je od najboljih na svijetu, slavan po rizlinzima jedinstvene ravnoteže i bogatih okusa sočnog voća začinjenog blago pikantnom kiselošću. I, što je najljepše, ta vina s vrha svijeta nisu nedostižna. Butelja ovoga je 135 kuna.
Molitorovom rizlingu prethodila su dva vina vinarije Zilliken. Divan je bio dvadesetak kuna skuplji Riesling Rausch Kabinett 2013. vinarije Zilliken, vino s većom brojkom koja iskazuje kiselina od one za alkohole, 9,8 grama po litri odnosno 7,5 posto, tijela ispunjenog sa 60 grama neprovrelog šećera po litri i prekrasnog okusa po sočnoj breskvi, a naprosto genijalan Riesling Rausch GG 2012. Ovo vino s devet grama neprovrelog šećera svrstano je u kategoriju suhih što njemački zakoni dopuštaju jer ima i 7,5 grama kiselina, a u čaši je svakog trenutka drukčije i mijenja se iz cvjetnih prema voćnim aromama kao da prolaze mjeseci u boci, a ne minute u čaši. To je već ozbiljnija cijena, 310 kuna za butelju.
Vrhunac radionice bilo je desetak minuta rajskog užitka koji je pružio Riesling Bernkastel Badstube Spätlese 2008. slavne vinarije J.J. Prüm, nevjerojatno skladno vino sa 7,2 grama kiselina i 45 grama neprovrelog šećera po litri nakon čijeg gutljaja usnice ostaju slane. Prati ga preporuka "otvoriti za 20 godina", a i veća cijena, oko 250 kuna po butelji.
U sjeni ta četiri vina ostali su rizlinzi koji bi na mnogim drugim kušanjima bili glavne zvijezde, svi iz berbe 2012.: Riesling Vom Schiefer Trocken i Riesling Trittenheimer Apotheke Trocken vinarije Ansgar Clüsserath, Heymann-Löwenstein Riesling Schieferterrassen i Knebel Riesling Röttgen Spätlese. Kao dobre učenike, Carlos je goste nagradio i raskošnim vinom izborne berbe (Auslese) J.J. Prüm 2003. sa 6,5 % alkohola, osam grama kiselina i 192 grama neprovrela šećera po litri u kojem su rizlinške arome prepustile mjesto patini, odnosno mirisima zrelosti. S godinama je narasla i cijena pa buteljica stoji 160 eura.
Mosel ili Moselle je pritoka Rajne koja teče Francuskom, Luksemburgom i Njemačkom i vinograda ima uz svih 545 kilometara njenog toka, no najbolji su na njenom najzavojitijem dijelu između Triera i ušća u Koblenzu. Neki su posađeni na tako strmim terenima da među trsovima prolazi žičara, jer se hodati ne može. Tlo je kameno, mahom su to škriljavci, neki i iz paleozoika, pa su vina izrazito mineralna. Svakako spadaju među najbolja na svijetu, uostalom među 10 najskupljih vina 2015. na tražilici WineSearcher, gdje se navode prosječne cijene vina svih berbi koje se prodaju u 54.882 prodavaonice, dva su mozelska rizlinga, Egon Müller-Scharzhof Scharzhofberger Riesling Trockenbeerenauslese, s prosječnom cijenom butelje od 6630 američkih dolara, i J.J. Prüm Wehlener Sonnenhur Riesling Trockenbeerenauslese (4706 dolara). Ne računajući ovakve "odlikaše", mozelski rizlinzi su vina s ponajboljim odnosom vrhunske kvalitete i pristojnih cijena.
"Simboli Njemačke nekad su biti motorna pila Stihl, automobil Mercedes i rizling. Danas se Stihlovke rade u Kini, dijelovi za Mercedese đširom svijeta, a samo su njemački rizlinzi ostali njemački" – rekao je na početku radionice Carlos, a tome bih dodao da je širom svijeta sve više čudaka koji vole njemačka vina i francuske automobile, a ne više obrnuto.
I ja sam među njima.
