Taj Dionizije Sirakuški je bio neki jako zeznut tip - povijest ga opisuje kao okrutnog tiranina, beskrupuloznog osvajača, jednog od najvećih svojega doba. Iako se danas riječ „tiranin“ shvaća s negativnim predznakom, u antičko je doba to bila privilegija i čast. Poosvajao je sve što se osvojiti može, pa mu se 374. godine prije nego što je Isus veselo cupkao po Nazaretu - osladio Vis. Pa ga osvojio i kolonizirao.
Vis je po svemu poseban…. Posebno je lijep, posebno je i nekom kontinentalcu teško shvatiti život na Visu, a posebno ćeš domaćima ići na živce ako ih počnes uvjeravati kako bi baš „to i to nešto“ morali promijeniti na otoku i u svojim životima. Vis živi svojom zanimljivom prošlošću, i rijetko gdje možete doživjeti tu povijest kao na Visu. No, vratimo se mi Helenima…
S osvajanjem i formiranjem kolonija Grci su dovodili i svoje običaje, kulturu pa tako i gastronomske užitke. Definitivno su maslina, maslinovo ulje, luk (koji su u naše krajeve donijeli Rimljani) i srdele umotane u neku vrstu pite, odnosno pogače - bile osnova starogrčke kuhinje, pa prema tome ih u manje ili više nepromijenjenom obliku osim u Grčkoj nalazimo i na Siciliji (otuda je Dionizije), velikom dijelu južne Italije i na Visu.
Nešto slično viškoj pogaci ne poznaju na drugim jadranskim otocima. Možemo, dakle, zaključiti da viška pogaca s manjim ili većim modifikacijama vuče korijene još iz doba Helena. Recepti koje možete naći po portalima i kuharicama mogu dovesti do zablude.
