Upravo zbog #zgpizzatour zadnjih nekoliko tjedana aktivno obilazimo najbolje pizzerije u Zagrebu, ocjenjujemo i uspoređujemo tko ima najbolju pizzu. Potraga za (nama) najboljom pizzom u Zagrebu nas je dovela i do A Posto restorana - novog mjesta na zagrebačkoj gastro sceni.
Lokacija i uređenje
A Posto se nalazi na početku ulice kneza Mislava, gdje se ona spaja s Draškovićevom ulicom ili, ako vam je lakše, preko puta ulice i zgrade Privredne Banke Zagreb, nasuprot Sheratona.
Ambijent je moderno i minimalistički uređen u tamnim i sivim tonovima koji ipak prividno ne zatvaraju prostor. Pazilo se je na svaki detalj prilikom uređenja prostora i to je vidljivo na svakom koraku, od krušne peći za pizzu pa sve do klima uređaja koji je obojen u tamno sivu boju zida kako se ne bi previše isticao.
Prvi dio restorana svidio nam se odmah po ulasku te smo odlučili sjesti za stol uz veliki prozor veličine izloga koji vas intimno spoja s urbanom sredinom grada iza njega.
Ambijentu dodatno pomaže otvorena kuhinja gdje se pripremaju pizze koja, osim na vašu narudžbu, pruža ugodan pogled na tamno sivu krušnu peć sa živim plamenom u njoj.
Usluga
Odmah po ulasku u A Posto za naš je stol stigao konobar koji je o nama brinuo cijelo vrijeme našeg boravaka u restoranu. Posebno smo bili zadovoljni njegovom uslugom i znanjem o vinima i jelima kojeg nije nedostajalo.
Po ulasku u restoran odveo nas je do, po njemu, najbolji stol za našu večeru (dobro je odabrao zbog svijetla za fotkanje jer je pretpostavio kako smo mladi da ćemo prije jela i instagramirati večeru), preuzeo je brigu o kaputima kako ne bismo sami morali brinuti o njima te nam detaljno objasnio i ponudio dnevne specijalitete.
Također je cijelu večeru, na moj zahtjev, pratio vlastitim odabirom vina koja je sljubljivao s jelima koja smo naručili. Znanje o vinima, kako se pripremaju, te na kraju i jelima koja smo naručili i na što da u njima obratimo pozornost bili su na visokom nivou.
Zaključili smo kako bi bilo lijepo da ima više ovakvih konobara u zagrebačkim restoranima. Sasvim sigurno je za pola pozitivnog dojma zaslužan upravo njegov pristup nama i pomoć koju nam je nudio kroz cijelu večeru.
A sad hrana!
Jelovnik je nešto manji, ali po meni kvalitetno sastavljen. Glavni dio je posvećen pizzama, dok su na drugoj i trećoj stranici tjestenine i ostala jela. Nismo previše vremena odvojili proučavanju jelovnika jer nas je konobar već uputio na par zanimljivih jela, a i znali smo da želimo isprobati barem jednu pizzu. Tako da smo krenuli s naručivanjem.
Krenuli smo s paštetom od tune (35 kuna) i pizzom Rustica (61 kuna).
Pašteta od tune je bila ukusna, dodatak kukuruznog toplog tosta mi se svidio. Nisam pronašao baš nikakvu zamjerku pašteti od tune, ali pored pizze teško je dolazila do izražaja.
Pizza je bila gotova u svega nekoliko minuta, što je i bilo za očekivati s obzirom na unaprijed pripremljeno domaće tijesto i visoke temperature krušne peći koje mogu dosegnuti i do 480 stupnjeva. Tijesto je bilo jako ukusno, mekano i savršeno pečeno. Malo drugačije, gušće u odnosu na neke druge talijanske pizzerije u gradu, ali drugačije na onaj dobar način.
Nama se tijesto toliko svidjelo da smo na kraju rubove, koje inače Dora ne jede, iskoristili kao kruh za mazanje paštete od tune. Namirnice na pizzi su nam se također svidjele te smo je s guštom brzo pojeli.
Uz prva dva jela spojili smo Manincor Contessa talijansko vino koje je spoj Pinot Blanca, Chardonnaya i Sauvignona.
Za drugi slijed smo na preporuku konobara odabrali file kovača u škartocu (80 kuna) i pappardelle s kozicama (60 kuna).
Kako sam veliki ljubitelj ribe moram odmah primijetiti da je kovač bio savršeno pripremljen. Meso je bilo sočno, začinjeno dovoljno da se ne prekrije slatkasti okus kvalitetne ribe, a povrće koja je došlo u škartocu topilo se u ustima (čak i krumpir koji često bude čvršći nego bi trebao biti u takvom jelu).
Na trenutak mi je bilo žao što sebi nisam uzeo to jelo, ali samo na kratko i sve dok nisam kušao pappardelle. Odmah smo primijetili kako su kozice bile ručno očišćene što nam je dalo dobru naznaku o brizi koju je kuhar uložio u ovo jelo.
Tjestenina je bila savršeno kuhana (na što je Dora rekla “napokon!” pošto ju u zadnje vrijeme nažalost prati previše kuhana tjestenina), a umak od boba koji je došao s jelom je lijepo odgovarao okusom cijelom jelu.
Moram napomenuti i to da da inače redovito dodatno začinjavam hranu u restoranima, no ovaj put čak nismo zatražili sol, papar i ulje na stol. Toliko su nas okusi ovih jela od prve pogodili.
Uz kovača i pappardelle uparili smo San Marzano Malvaziju koja me je posebno dojmila. Radi se o polusuhom crnom vinom koje sam komotno mogao naručiti ponovno i za desert.
Iako nismo imali u planu ostati na desertu, ljubaznost konobara se ponovno pokazala ključnom, te nas je nagovorio na još jedan zalogaj prije polaska. Za desert smo imali karamelizirane kruške na drobljencu (crumble) uz mascarpone kremu, ekstrakt soka naranče i sve posipano grana padanom (24 kune). Nevjerojatno lagan desert, bez obzira na mascarpone kremu, koji je bio lijepo odmjeren okusom i slatkoćom svih namirnica. Najslađi dio tog deserta je bio Kozlović Muškat, kojeg mislim da svi obožavamo.
Na kraju, nama se A Posto baš svidio. Sva jela koja smo probali, ljubaznost, brzina i kvaliteta usluge, kao i čistoća prostora su bili na samom vrhu. Također, smatram da su porcije dovoljno velike, a cijene adekvatne za njihovu veličinu i kvalitetu. Pogotovo kada se usporede s konkurentnim lokalima u gradu. Moju preporuku imaju, a odgovaraju li i vašem ukusu najbolje bi bilo osobno provjeriti.
A naš #zgpizzatour je dobio novog kandidata koji se odmah popeo u Top 3 najbolje pizzerije u Zagrebu. Napominjem, listu sastavljamo prema našem skromnom osobnom mišljenju. A tek su se otvorili!
