Da se iza naizgled uobičajnih predmeta iz svakodnevnice često kriju i zanimljive priče svjedoči popularni "Candy Cane" (eng. candy = bombon, cane = štap), slatkiš u obliku pastirskog štapa koji nas svojim najčešće bijelo crvenim spiralnim prugama uveseljava svakog Adventa doprinoseći slavljeničkom ugođaju.
Pripovijest o ovoj slatkoj blagdanskoj uspješnici vraća nas gotovo 350 godina unatrag. Tada su konditori već izrađivali tvrde, ravne slatke štapove koji su u to vrijeme bili potpuno bijeli, za razliku od njihovih suvremenih prepoznatljivih rođaka. Prema predaji, slatke štapove današnjeg oblika osmislio je kapelan glasovite katedrale u njemačkom Kelnu 1672. godine kako bi umirio živahnu djecu tijekom dugotrajne Božićne mise sa živim jaslicama. Kako je Krist znan kao "dobri pastir", kapelan je od jednog slastičara zatražio da dotadašnje ravne štapove savije kako bi podsjećali na pastirski štap koje je potom na Badnjak podijelio djeci. Uskoro se običaj njihovog darivanja najmlađima tijekom blagdana proširio diljem Europe.
"Candy Canes" prvi se put u vezu s Božićem dovodi 1874. godine kada je njima švicarski imigrant August Imgard okitio stablo plave smreke, a tradicija se nastavlja i danas; foto:
U 19. stoljeću simpatični je slatki štap svoj put našao i do američkog kontinenta. O tome svjedoči prvi tiskani recept iz 1844. godine. Opisan je i u književnosti, a prvi se put u vezu s Božićem dovodi 1874. godine kada je njima, uz druge ornamente, švicarski imigrant August Imgard okitio stablo plave smreke. Oduševljeni idejom, njegovi su prijatelji i obitelj počeli prakticirati ovaj običaj, koristeći slavni slatkiš ukrašen vrpcama i za dekoraciju domova tijekom blagdana, što nedugo zatim postaje tradicijom diljem Sjedinjenih Američkih Država.
Štapovi su do kraja 19. stoljeća bili uglavnom bijeli što se može vidjeti i na božićnim čestitkama toga vremena. Tek je novo stoljeće donijelo "Candy Canes" sa crvenim prugama s kojima je slatkiš dobio i prepoznatljivi okus paprene metvice. Tada su se još radili u ograničenim količinama jer je njihova još uvijek ručna izrada bila dugotrajna i zahtjevna, a neadekvatno pakiranje nije dozvoljavalo uspješan dugi transport. No 1920-ih godina tvrtka Boba McCormacka iz Albanyja u američkoj državi Georgiji započinje s proizvodnjom ovog blagdanskog slatkiša.
Slatkiš se izrađivao ručno sve dok Gregory Keller nije patentirao slavnu "Keller Machine" kojom je automatizirao izradu "Candy Canesa"; foto:
I dok nema konkretnih dokaza da je kapelan iz Kelna izumio ovaj slatkiš, jedan je drugi svećenik, Bobov šogor Gregory Keller omogućio njegovu masovnu proizvodnju tri desetljeća kasnije patentiravši slavnu "Keller Machine" kojom je automatizirao izradu "Candy Canesa". Uz napravu koja je savijala štapove, Bob i njegov sin su osmislili i mehanizam za njihovo pakiranje u celofan što je onemogućavalo kontakt s vlagom pa je tako svježina slatkiša duže mogla biti sačuvana. Zahvaljujući dvjema inovacijama, tvrtka "Bobs' Candy Company" postala je najveći proizvođač popularne slastice proizvodivši čak pola milijuna štapova dnevno na vrhuncu svoga poslovanja, a tvrtka uspješno djeluje i danas.
"Candy Canes" se rade od šećera i kukuruznog sirupa koji se griju u velikim loncima i kuhaju bez kontakta sa zrakom. Smjesa se izlije na ploče na kojima se hladi, pri čemu se dodaju škrob i metvica. Škrob čuva okus metvice i spriječava ljepljivost. Masa se zatim mijesi dok ne postane zlatno smeđa, a tek kasnije razvlačenjem postaje svilenkasto bijela. Strojno se oblikuje kao cjepanica, a nakon zagrijavnja na bijelu masu dodaju se pruge i oblikuju u stožac. Vrtnjom trake se spiralno rasporede, a stožac izdulji i rastegne do debljine standardnog "Candy Canea". Još topao reže se i pakira u celofan kako bi lakše mogao oblikovati u pastirski štap.
Oblik i boje ove slastice imaju snažnu vjersku simboliku; foto:
Iako je priča o kapelanu katedrale u Kelnu najvjerojatnije samo legenda, ovom je slatkišu s vremenom pridodana vjerska simbolika. Njegov oblik utjelovljuje pastirski štap, jer Krist je "dobri pastir". Bijela pruga predstavlja Kristov bezgrešan život, puna crvena pruga prolivenu krv, a pruga s obično tri tanke crvene i dvije bijele pruge Sveto Trojstvo. Prema nekim izvorima štap je dobio karakterističan oblik kako bi odgovarao inicijalu Kristova imena - Jesu. Tvrdoća slatkiša označava snagu i čvrstoću crkve, a okus metvice podsjeća na okus biljke miloduh koja se u Starom zavjetu veže uz čistoću i žrtvu.
Danas se "Candy Canes", uz i dalje najpopularniju prepoznatljivu bijelo crvenu varijantu, proizvode u bezbroj različitih boja i okusa. Iz godine u godinu slavni slatkiš neprolazne privlačnosti raduje kako djecu tako i odrasle, a ukrašen vrpcama uljepšava darove, božićna drvca te donosi duh blagdana u naše domove.
