Nije samo esencija citrusa ta koja terapeutski osvježava u moru jednoličnosti. Osjećaj je, kao i kod zaljubljenosti, malo teže artikulirati. Jer tu se stapaju slatko i kiselo, kremasto i prhko, maslac cum grano salis, nježnost i trpkost… I stvari funkcioniraju tako da unatoč mmm-ovima u fokus ulazi onaj član obitelji koji ''ne jede slatko, on jede voće, i sada na stolu treba biti pajcek…''
A onda, kad proba takozvane lemon barse iliti ''limunbarčiće'', nešto u njemu implodira i samo šutke uzima još. Taj svojevrsni Broj 1 može vam dati najšutljiviji, najprgaviji, a najveći kompliment koji ćete primiti. Lemon barsa je mnogo: slijediti možete i ovu žutu crtu, where trouble melts like lemon drops. Da su okusi puni bio bi understatement, a mikser i pretjerano tehniciranje nisu vam potrebni.
Limunbarčići
Podloga:
225 g maslaca (na sobnoj temperaturi)
110 ml šećera
450 ml brašna (univerzalnog)
¾-1 žličica krupne soli (himalajske)
Nadjev:
7 XL jaja (na sobnoj temperaturi)
240 ml šećera
3 velike žlice fino ribane korice limuna (do 6 neprskanih limuna)
275 ml cijeđenog limuna
250 ml brašna (univerzalnog)
1 ½ mahune vanilije
Priprema:
Zagrijati pećnicu na 175 °C.
Omekšati maslac, možete ga i djelomično rastopiti. Pomiješati sastojke dok se ugrubo ne sjedine. Smjesu istresti na pobrašnjenu podlogu, povezati, malo izravnati pobrašnjenim rukama te utisnuti u kalup, s uzdignutim rubovima tijesta koje će trebati smjestiti tekući nadjev. Odvojive kalupe dobro obložite. Kalup prije nanošenja papira lagano namažem maslacem: papir se lijepo drži na mjestu.
Tijesto ohladiti i peći oko 25 minuta, odnosno dok lagano ne porumeni.
Dok se podloga hladi, pomiješati sastojke za nadjev. Dodati šećera po želji. Izliti preko podloge.
Peći oko 30 minuta.
Paziti da se ne prepeče kako biste izbjegli gumenastu teksturu ili kiki bombone, a temperaturu slobodno možete smanjiti, pogotovo uz agresivniju pećnicu. Rubovi su u pravilu nešto tvrđi, no jednako su ukusni, nekima čak i draži od kremastije sredine.
Zbog intenzivnog okusa rezati na sitne kockice ili trokutiće. Najpraktičnije je jesti ih poslužene u papirnatim košaricama za minjone. Po želji posniježite štaubom.
Ribala sam žuti dio korice (flavedo). Zaribanija nepca mogu ribati i malčice grublje.
Limunčiće najradije pečem u okruglom kalupu za tortu (28 cm), što nam je izlika da se najedemo okrajaka koji su smiješni za poslužiti. Pravokutne kalupe preporučam tek malo veće od 20x30. Slični recepti navode znatno veće kalupe, s tanjim curdom, no meni se više dopadaju lijepe visoke kockice. Ukoliko se ipak želite poigrati, bilo bi dobro smanjiti temperaturu ili vrijeme pečenja nadjeva.
Sol koristite krupnu, ali što finije granulacije. Krupnije kristale tek djelomično usitnite kako biste ugodno ''presjekli'' bez homogenosti.
Ako vam se svide žute bombice sreće, zamrznite dio, za još poneki dan ispod oblaka!
Nevidljiva tinta
A u jednom skrivenom lošinjskom dvorištu, u ulici Kaciol utješnog oblika žlice, udaljeno od prometnica, nalazi se stablo limuna koje je jelo samo ostatke od ručka, zagađeno tek bukom kosova i utrkom macaklina. Debeo je i grbav, no taj mi je najdraži, njemu najviše vjerujem i cijenim svaki plod koji povremeno ušićarim. Većinom ipak odlazim na jarunski plac babi Zdenki iz Podstrane koju ćete prepoznati po pomalo pokeraškom, ali domaćem osmijehu, uz ''Liiiipi moji!'' i čija je ''blitvica za bebe još jučer gledala more!'' (Da, znam.) Kupim, po potrebi, i kulturni limun s dozvolama i pečatima.
Netretiran plod više nije tolika ekskluziva: ne krećete li se po sajmovima i malim placevima, možete ga naručiti poštom. Ukoliko dođete do veće količine, a niste od curda, limoncina, limoncella ili usoljenih limuna, preporučam jednostavno rahlo zamrznuti ribanu koricu ili čak cijele limune koje ćete poslije ribati za osvježavanje jela. Paketići dragocjene korice zauzimaju malo mjesta, a uvijek gode u kombinaciji s tamnom čokoladom, lavandom, u rižotima… Krumpir definiram jednostavnom mješavinom maslinovog ulja i maslaca u koju sam dodala koricu limuna. Imam li viška - plodove umotam u smeđi papir ili novine, zavežem špagom ili crvenom vunicom, što po starom kodeksu motanja znači nešto kao ''sviđaš mi se, evo nešto toplo'', i poklonim. Ili ispečem minijature limuna čiji se sok koristi čak i kao nevidljiva tinta.
Nego, lipi moji, s kojih vi obala, slamnigovskim metodama ili ne, nabavljate svoje neprskane četrune?
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
