Festival tista..... odakle ideja za ovakvu vrstu eventa?
Ideja je nastala kombinacijom više elemenata: U Baranji se uvik jelo mnogo tista, tijesta što poljanih rezanaca, trganaca ili na suvu tista posuto orasima, makom, sirom, grizom i dr. Cijela mamina strana su baranjski Šokci te sam odrastao na delicijama s „tistom“ kao što su trganci, lokšice, taške i razni paprikaši i to u najboljoj izvedbi, iz zlatnih ruku bake Eve Orikin. Posebice sam se veselio lokšicama - komadima tijesta u obliku četvorina, koje bi se ukuhale s rezancima, a ponekad bi ih ispekli na štednjaku. Lokšice su bile namijenjene upravo djeci kako bi smanjile „zanovijetanje“ kada će biti ručak uslijed gladi i iščekivanja. Druga stavka je frustriranost raznim „jadama“ najčešće fišijadama i čobanijadama koje nastoji imati svako selo čime „prostituiramo“ najpoznatija jela Slavonije i Baranje umjesto da od njih radimo turistički proizvod i brand. Također većina baranjskih restorana nažalost nema jela tradicionalne šokačke gastronomije što je vjerojatno razlog što ne postoji šokački restoran. Ključan povod i inspiracija pokretanju festivala poslužio je posjet Istri krajem prošle godine kada sam se iznenadio koja čudesa izvode Istrijani od tijesta. Palo mi je na pamet organizirati Festival „tista“ u Baranji, išao sam googlati postoji li tako nešto u Hrvatskoj i naravno da postoji – u Istri i izgleda fenomenalno. Tako smo krenuli graditi priču s ciljem uvođenja tradicionalne šokačke gastronomije u restorane kao i brendiranjem „tista“ kao gastro branda Baranje. Priprema projekta je započela pod palicom udruge Karašicka Republika no ubrzo su ga prepoznali Osječko-baranjska županija i Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje te je postao dijelom projekta prekogranične suradnje sa Srbijom Central Danube Tour odnosno dio programa DunavArt Festivala u Batini. Tako je nastao Festival tijesta koji na moderan i suvremen način prezentira tradicionalnu šokačku gastronomiju i tradiciju podunavskog prostora.
Kako ste zadovoljni s odazivom izlagača? Tko su izlagači? Koja jela su predstavili?
Veoma smo zadovoljni s odazivom jer su se odazvali svi oni koje smo poslali. Namjerno smo htjeli izbjeći restorane odnosno posvetiti se pojedincima/udrugama/kud-ovima iz lokalnih zajednica koji tu gastronomiju žive svakodnevno odnosno i dalje se hrane na tradicionalni način. Uspjeli smo okupiti desetak ekipa i gotovo 50 kuhara i pomoćnika iz panonskog trokuta odnosno Hrvatske, Srbije i Mađarske. Posebno nam je drago što smo uspjeli okupiti predstavnike Šokaca iz tri države kao i predstavnike tri najveća naroda Baranje. Ekipe su bile iz Općine Draž (OPG Filip Golubov Draž, KUD Seljačka sloga Gajić, Društvo prijatelja baranjskih starina Ižip Topolje, Marko Horvat Duboševica), zatim Udruga za njegovanje običaja Mađara -Surduk, Zmajevac, Melinda Kovač iz Kotline te Jovan Vilić iz Bolmana. Mađarsku je predstavljala Čitaonica mohačkih Šokaca, dok su predstavnici Srbije bili HKPD Matija Gubec Tavankut, HKUD Bodrog Bački Monoštor, ali i Gea – obrt za proizvodnju kuglofa Sremski Karlovci te SZR Minjon iz Đurđeva kao dio projekta Central Danube Tour. Jela koja su se mogla kušati bili su pile natrgano s lokšicama, janjeći paprikaš, grah iz zemljanog lonca, grah glupan, fiš paprikaš s rizancima, perkelt od soma i tijesto sa sirom, zavezanci, makem i orem tista, sukanci od krumpirovog tijesta, tarane s divenicom, riblja čorba od suvih šćuka, langošice, gomboci, salnjaci, perjanice, štrudle, čikovi, valjuške itd.
Kakve su reakcije publike? Možemo li uskoro očekivati "šokački" restoran?
Reakcije publike su fantastične! Oduševljeni posjetitelji obilazili su kotliće i probavali jela koja ili nisu nikada jeli ili su ih vraćali u mladost. Pojedina egzotična imena jela napisanih onako kako se to jelo zove na području ekipe koja ih je kuhala mnoge posjetitelje „natjeralo“ je da odgovore potraže kod samih kuhara. Ono što je također važno da su svi izlagači veoma zadovoljni s organizacijom Festivala tista posebice ostvarenom interakcijom s posjetiteljima i njihovim pozitivnim komentarima. Hoće li festival u budućnosti pomoći otvorenju prvog pravog šokačkog restorana ne znam, ali sam uvjeren da će pojedini OPG-i koji se namjeravaju baviti turizmom svakako uvrstiti tradicionalna jela bazirana na tistu. Nadam se da će se uskoro pojaviti i vinari koji će se sve više vraćati autohtonim sortama kao što je kadarka koju su posjetitelji također imali prilike degustirati.
Postoje li varijacije u šokačkoj gastro ponudi Hrvatske, Mađarske i Vojvodine? Koje?
Naravno da postoji, varijacije ne samo da postoje među regijama i selima, već i od obitelji do obitelji. Trganci, zavezanci i druga tradicionalna jela često su se razlikovala, a tu potvrdu sam dobio i od svoje obitelji kada su probali „tuđe“ trgance, lokšice i zavezance. No valja napomenuti kako su tradicionalna jela Podunavlja rađena na istoj bazi bez obzira na narodnost – crvena mljevena paprika, tijesto i resurs kojim selo raspolaže, ovisno nalazi li se na „vodi“, uz plodne oranice ili je stočarski orijentirano. Postoje mnoge sličnosti, ali i mnoge razlike, fiš paprikaš jedno je jelo u Mađarskoj, a drugo u Hrvatskoj i Srbiji, dok grah iz zemljanog lonca podjednako baštine Šokci u obje Baranje. Možemo reći da iako postoje razlike u nazivima kao gužvara, gibanica, štrudla radi se o veoma sličnim jelima. Šokci rade paprikaše, dok Mađari perkelte i gulaše. Ono što je zanimljivo je kako čobanac nije autohtono jelo ovog podneblja odnosno Šokci nisu jeli divljač već ribu, perad i svinje. Također svako jelo je imalo svoju namjenu odnosno prigodu kada se blaguje, a najsvečanije jelo bilo je janjeći paprikaš koji se jeo za kermenc - kirvaj. Zanimljivo, to jelo je prvo i „nestalo“ u subotu u Batini.
Hoće li ovaj event postati tradicionalan i možemo li u bliskoj budućnosti očekivati neku slična manifestaciju koja će za cilj imati revitalizaciju šokačke gastro tradicije?
Festival tista je održan po prvi puta i sigurno će se nastaviti održavati, ako zbog ničeg drugog onda zbog oduševljenosti organizatora, posjetitelja i izlagača. Nadam se samo da će posjetitelji iduće godine imati priliku naučiti izrađivati tradicionalne oblika tijesta, a idealno bi bilo kada bi se pojavio obrt koji proizvodio takve vrste tijesta. Mislim da možemo očekivati da se slične manifestacije organiziraju i u drugim dijelovima Slavonije i Baranje odnosno osmisle manifestacije koje će, po meni, najbogatiju i najraznovrsniju gastronomiju Hrvatske kvalitetnije pozicionirati na gastronomskoj sceni Hrvatske, ali i Srednjeg Dunava. Do tada ćemo nastaviti razvijati „tisto“ kao brand baranjske Šokadije i dunavske regije!
