Zadnjih desetak dana proveli smo na Murteru pri kraju Garden festivala u Tisnom te se počastili uživanjem u izletu na Kornatima, a imali smo i dan za izlet izvan tog okvira. Iskoristili smo ga najbolje moguće po našem mišljenju – odlaskom do Šibenika pa trajektomna predivni Zlarin, otok na kojem automobili nisu dopušteni. Sporadično vidimo tek poneko vozilo za golf na struju. Mir i tišina. Divno.
Iako nam je inicijalna želja bila otići u konobu Kod Vunenog na ručak, presrela nas je tužna vijest kako je na našu veliku žalost Vuneni umro nekoliko dana prije te je konoba, jasno, bila zatvorena (možda i trajno?). Pomislili smo kako nećemo naći nešto slično iskrenošću i kvalitetom na Zlarinu, a onda se ukazala Prslika. Naravno do te lokacije smo došli raspitivanjem kod naših brojnih gastro prijatelja. Do Prslike se dolazi lagano s obzirom na to da nekoliko drvenih putokaza nepogrešivo vodi do nje. Lokacijom prvog putokaza smo se, priznajemo, iznenadili budući da se nalazio doslovno nekoliko koraka do ulaza u mjesnu crkvu. Ok, to je znak!
Putem nailazimo na smokve bogate plodovima, ne odolijevamo pojesti po jednu smokvu i već smo pred konobom, minutu i pol laganog hoda od crkve. U redu, gledali smo fotografije konobe i vidjeli da je u prekrasnoj prirodi, ali uživo je još ljepše, još pitomije. Kako je na obali Zlarina valjda oduvijek prisutan taj jedan zen zbog odsustva masovnog turizma, slično se preslikalo i na Prsliku, kao da drijema u tom pitomom prirodnom okružju.
Prostranom terasom plijeni tradicionalna gradnja kamenom i drvetom. Do nas dolazi vlasnik, Antonio (Toni) koji s bračnom družicom Romanom vodi konobu, a sam ju je i izgradio prije četiri godine takvom kakva je danas. Naručujemo riblju juhu i očekujemo korektan okus, to bi nas zadovoljilo. No stiže nam tako ukusna riblja juha da smo se samo pogledavali, jeli ju i osmjehivali se. Pomiješani plodovi mora s nešto ukusne škarpine, dodali smo malo maslinovog ulja, samljeli malo papra iz mlinca i prepustili se užitku.
Nekako nas je pri početku preuzela Romana, iznimno zanimljiva mlada dama za koju još i danas nismo sigurni je li nas omađijala svojom energijom (u dobrom smjeru, da se razumijemo!).
Izbor otvorenih bijelih vina, s druge strane, nije bio bogat poput juhe. Sve se svelo na iločku graševinu i nismo više sigurni je li i malvazija bila u igri. No dobro prohlađeno nam je odgovaralo u nedostatku boljeg. A i priznajemo vam – nekada u tom smjeru stvarno nismo zahtjevni.
Za glavna jela naručili smo crni rižoto od sipe i jadranske lignje na žaru uz mogućnost biranja priloga po želji s popisa. Preporučeno nam je domaće povrće iz vrta i to smo i odabrali.
Hrana je stigla odlična izgledom, a okus je revno popratio izgled. Lignje love sami na jesen kako kaže vlasnik Toni. Govorio nam je i o tradicionalnom načinu lovljenja ribe i o dijelu Zlarina prema Italiji po kojem je konoba i dobila upečatljivo ime.
Lignje su bile vrlo ukusne, povrće sa žara fino i očito domaće, a crni rižoto naprosto izvrstan.
Iza toga nam je ostalo taman toliko mjesta za jedan desert. Odabrali smo topli čokoladni kolač uz sladoled i borovnice i ribizl. Friško ispečen nam je vrlo odgovarao, iako se Romana ispričala za desert jer nije bila zadovoljna kako joj je ispao. To nam je bilo simpatično, jer je nama bio vrlo dobar. Pitamo se kakav je tek kad joj potpuno uspije.
U konobi se za vrijeme ručka (a rade kako ste mogli vidjeti na putokazu od 14 – 24 h) skupilo štogod društva za stolovima, no atmosfera je i dalje bila mirna i ugodna. Vjerujem da i odnos vlasnika prema poslu dovodi do toga. A gosti, njih je bilo i iz Norveške i iz Danske. Eto i iz Hrvatske. Na kraju smo i posudili punjač mobitela Norvežaninu, nazdravljali s dragom Bosankom gospođom Sanjom koja već duže živi u Danskoj, bacali lopticu najmanjem psu na otoku, ali ovećih ušiju. Dakle vlasnici pasa, slobodno odite s ljubimcima na terasu Prslike.
Kad smo kod pasa, u prostoriji iza restoranskih i oni adute za trku imaju – pse Ivicu i Maricu, koje smo uočili tek na odlasku iako su nam cijelo vrijeme bili tek nekoliko metara od stola, no iza vrata. Radi se o sinu i mami, predivnim psima koje smo uhvatili s upitnim pogledima: 'Jesu li nas ovi konačno došli pustiti na terasu?!'
Svratite li na Zlarin u vrijeme toplije polovice godine kada je otvorena konoba Prslika , nemojte ju propustiti posjetiti. Zanimljivost: nije ju propustio posjetiti ni pjevač grupe U2 prošlo ljeto, Bono Vox. U Prslici kuhaju vrlo predano, ovime su se pozabavili studiozno i vrijedno, to se vidi u svakom detalju. A nemojte propustiti posjetiti ni Zlarin, volite li mir i tišinu čak i u kolovozu, jer to sve više postaje ekskluziva na našoj obali.
Naše svakodnevne mini recenzije restorana u Zagrebu, ali i na putovanjima možete pratiti na Instagram i Facebook stranici našeg projekta EatOutZagreb.
REZIME: Konoba Prslika, Sveti Rok 5, Zlarin
Telefon: 099/ 691 7026 Radno vrijeme: od 14 – 01 h svaki dan (rade od 1.06. do 01.10. u godini)
Hrana: 4/5
Usluga: 5
Cijena: oko 150 kuna po osobi za juhu, glavno jelo i desert
Plaćanje: gotovinom ili karticama (po čemu su jedini na otoku)
Atmosfera: priroda u svom najboljem sjaju
Facebook stranica: https://www.facebook.com/konoba.prslika/
Instagram stranica: https://www.instagram.com/konoba_prslika/
