Sjećam se da su se zapečeni krumpiri punjeni različitim nadjevima prodavali na božićnim sajmovima tijekom Adventa u Austriji. Oduševila me ta ideja pa sam tijekom studentske razmjene u Beču jedne godine rado posjećivala štandove na kojima se prodavao takav krumpir.
Bio je odličan; topao, mekan, zasitan i fino začinjen, a punjenje bi gost mogao sam odabrati od raznovrsne ponude.
Iako smo kod kuće često pravili pole pečene u pećnici i jeli ih sa sirom i pečenom slaninom, ovo je ipak bilo nešto drugačije. Ovakvi su krumpiri bili zbilja veliki, a uvijek savršeno pečeni i mekani. Niti gužva me ne bi mogla odvratiti od finog punjenog krumpira!
Kako je ovo jelo očigledno bilo hit i među drugim ljubiteljima hrane, nažalost, svake je godine punjeni krumpir bio za koji euro skuplji.
Kod kuće smo ga više puta pravili, no nekako je svaki put ispalo drugačije (iako ipak jako fino). Mislim da sam ovaj put došla najbliže onim punjenim krumpirima sa štanda adventskog sajma, valjda zato što sam ih najprije kuhala, a onda pekla. Negdje sam čitala da takvo jelo čak poslužuju nakon dvostrukog pečenja.
U međuvremenu sam na punjene krumpire naletjela na više različitih mjesta, a bilo mi je zanimljivo što se nekoliko različitih zemalja hvalilo time da je ovakva vrsta krumpira baš njihovo nacionalno jelo.
Nalazila sam ih i dalje na božićnim sajmovima u različitim zemljama, bili su u turskom restoranu, predstavljeni kao njihovo nacionalno jelo. Navodno su ovi krumpiri zvijezde street fooda u Turskoj.
Jela sam ih, očekivano, i u restoranu koji poslužuje ruske i ukrajinske specijalitete. To me ne čudi jer se tamošnja prehrana velikim dijelom bazira na krumpiru. I dalje nemam pojma tko ih je prvi izmislio i napravio, ali znam da su mi ovi punjeni krumpiri prava delicija za hladne zimske dane: onako topli, mekani i zasitni, pravi comfort food.
Negdje sam pročitala da krumpir pečen cijeli, s korom, zadržava najviše hranjive vrijednosti i bolji je nego kad ga se guli i reže. A punjenje birajte sami: mesno ili bezmesno, kombinacija ili pak nešto četvrto! Mi smo ih jeli kao glavno jelo uz salatu, a mogu poslužiti i kao prilog nekom mesu. Evo kako sam ih ja radila!
Sastojci ua dvoje osobe:
- 4 veća krumpira
- 200 grama gljiva (ja sam koristila mix gljiva: šampinjone, shitake i bukovače)
- 150 grama kiselog vrhnja
- 2 šnite pršuta (možete zamijeniti nekom suhom vratinom ili šunkom po želji)
- sir gouda (za naribati na vrh, količina po želji)
- malo luka za popržiti gljive
- češanj češnjaka
- začini: sol, papar, bosiljak, origano
Postupak:
- Krumpire oprati, ne guliti ih.
- U veći lonac stavite dosta vode. Posolite vodu i stavite na vatru. Kad zavrije, u vodu dodajte krumpire i kuhajte ih dok ne budu mekani iznutra (kad probate vilicom).
- Izvadite krumpire iz vode.
- U međuvremenu na tavici zažutite luk, na njega dodajte na sitno nasjeckani pršut i gljive i sve malo propirjajte. Posolite, popaprite, dodajte vrhnje i promiješajte. Na kraju začinite origanom, bosiljkom ili nekim začinima po želji.
- Kuhani krumpir natrljajte s malo soli pa ga zarežite, a zatim u sredinu svakog krumpira stavite po kockicu maslaca.
- Zatim krumpire punite smjesom gljiva,vrhnja i pršuta (kako bi stalo više smjese, ja sam dio unutrašnjosti krumpira čak malo izdubila, a to što sam izvadila, stavila sam u tepsiju pored cijelih punjenih krumpira da se zajedno zapeče)
- Kad su krumpiri napunjeni, na njih naribajte neki sir (ja sam koristila goudu) i stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva. S obzirom na to da su se krumpiri prethodno kuhali i u kuhanju omekšali, nije ih potrebno peći dugo, tek toliko da se sir lijepo otopi.
- Poslužite uz neku salatu.
Još Tihaninih slasnih recepata pronađite na blogu Strawberry Soup, na istoimenoj Facebook stranici i Instagram profilu.
Dobar tek!
