Iako sam veliki zaljubljenik u fermentaciju tijekom cijele godine zimi mi je nekako draže fermentirati (odnosno kiseliti) povrće, a ljeti se baviti laganijim produktima fermentacije koji brzo nastaju i mogu se brzo potrošiti i tako se u ovo doba često odlučim na proizvodnju rejuvelaca (čita se ređuvelak).
Divlja fermentacija znači da ne trebate nikakvu specifičnu kulturu bakterija kojom bi započeli fermentaciju već fermentacija započinje djelovanjem bakterija koje su prirodno već prisutne na žitaricama i u zraku.
Iako se rejuvelac najčešće proizvodi od pšenice također se može proizvesti i od drugih žitarica poput ječma i zobi, bezglutenskih žitarica poput prosa ili sjemenki kvinoe i heljde. Kao što sam već spominjala u prethodnom postu o dijastatičkom sladu proklijavanjem sjemenke nastaju enzimi koji pretvaraju škrob sjemena u šećer (koji mladoj biljci služi za hranu na početku rasta) i taj šećer – koji zovemo slad – je ono što će biti baza našeg fermentacijskog procesa. Rejuvelac je zamagljena tekućina puna enzima, slada i bakterija koje blagotvorno djeluju na crijevnu floru i vrlo je ukusno piće koje okusom podsjeća na mliječne fermentate poput kefira i jogurta no mnogo je blaži i više osvježavajuć.
Često ga opisuju kao “limunastog” no iako ga krasi osvježavajuća nježna kiselost mene ni malo ne podsjeća na limun. Uz to što je izvrsno ljetno piće također se može koristiti za izradu veganskih sireva. Jedine dvije stvari potrebne za ovaj projekt su pšenica (ili drugo odabrano sjeme) i voda, a od opreme čista posuda, gaza, cjedilo i vrijeme.
Ovaj recept je za minijaturnu količinu rejuvelaca,tek toliko da isprobate proces i dodate vještinu svom arsenalu – no ako vam se dopadne uvijek ga možete uvećati na onu količinu koja bolje odgovara vašim navikama i veličini zainteresiranih pilaca. Mjesto za fermentaciju može biti bilo koje mjesto srednje temperature (oko 20-25°C), bez direktne svjetlosti pa je dovoljno dobra i polica kuhinjskog ormarića.
Za 1-1.5 litru rejuvelaca potrebno je:
- 1/4 šalice žitarica (šaka suhih zrna pšenice tj. 35-50 grama)
- čista staklenka od pola litre
- voda
Postupak:
- Prvo proklijajte pšenicu; namočite preko noći da nabubri, zatim izlijte vodu i ispirite 2 puta dnevno dok ne naraste klica (detaljno sam opisala proces ovdje u članku o dijastatičkom sladu).
- Proklijanu pšenicu prelijte čistom vodom do vrha i na posudu stavite gazu ili papirnati ručnik učvršćen gumicom, da prolazi zrak, ali ne i bube – i neka stoji na sobnoj temperaturi negdje gdje se neće slučajno trknuti. Za 48 sati voda će postati zamućena tekućina kiselkastog mirisa i na vrhu će biti sloj pjene.
- Pjenu oberite i bacite, a tekućinu procijedite u bocu s čepom.
- Bocu s gotovim rejuvelacom držite u frižideru – možete odmah početi piti, svježe ili ohlađeno.
- Na ocijeđenu pšenicu nalijte novu vodu i fermentirajte dalje 24 sata.
- Procijedite tekućinu i ako niste već popili prvi dio slobodno nalijte ovaj novi na onaj od jučer.
- Od ocijeđene pšenice može se za narednih 24 sata napraviti još jedna tura fermentirane tekućine (i ja je uvijek radim) no ona će biti jačeg “sirnog” okusa pa nije baš za osjetljive nosove.
Preporuča se ne piti velike količine kad se prvi put počinje uzimati pa započnite sa deci ili dva i vidite kako se sviđa vašem nepcu (i crijevima jer uz probiotičko ima i blago laksativno djelovanje).
Ako takva porcija prođe, slobodno pređite na veću pa i porciju i pol – što je po mom mišljenju maksimalno pola litre dnevno. spremite u flašu sa čepom. Isprobajte, savladajte novu vještinu i uživajte!
Derzu Fanistori s guštom pratite na njenom blogu Porcija i pol!
