Ponosan na naše rukometaše i žalostan zbog izbora izbornika i sportske mafije koja vlada Lijepom našom, pružio sam ruku Slovencima s kojima sam gledao polufinale Svjetskog prvenstva i prepustio se užicima lokalnih craft piva. I bilo je divno!
Prije tridesetak godina u SAD-u se otpor industrijalizaciji i gubitku kvalitete piva počeo stvarati otpor u vidu proizvodnje kućnog piva baziranog na isključivo kvalitetnim sastojcima i adekvatnom odležavanju.
Vremenom se on iz hobija pretvorio u craft pivarstvo, kojem pivar daje recept, kuha pivo po svome receptu u svome pogonu i ima većinu dionica u vlasništvu. U Sloveniji ih danas ima četrdesetak, a najviše je onih koji poput našeg Medvedgrada pivovaru imaju u sklopu pivnice. Što nije ništa loše, dapače.
Organizator ove 4-dnevne novinarske avanture za hrvatske i talijanske novinare, agencija Best Press Story, potrudila se da obiđemo i puno povijesnih i kulturnih detalja Dežele, tako da smo prije prvih kapi ječmeno hmeljnog nektara posjetili tvornicu metalnih i aluminijskih proizvoda Škrlj pored Ajdovščine. Vrhunski tankovi za vino i pivo kao i originalni kit za kuhanje 250/500 litara piva, skupa s fermentorom (brewhouse), osvojili su nam srca i jetra, i još smo dugo gledali u daljinu i razmišljali kako skupiti 30.000 eura i početi s novom stranicom u životu. Ozbiljna priča, sve vam dovezu na kućnu adresu – treba vam samo utičnica, voda, ječam, kvasac i hmelj, i tulum!
Na putu do prve pivovare u Žirovnici, domaćini su nas dočekali s rakijom od smokve u rodnoj kući/muzeju najvećeg slovenskog pjesnika Franceta Prešerena. Kroz prekrasno predavanje i razgled kućice, shvatili smo zašto su pjesnici u biti tužni svati, pozdravili se sa slikom zločeste sponzoruše Julije Primicove i konačno otvorili vrata prve pivovare na putu - Carniole.
Rok Rutar, zgodan mladac, Kranjec porijeklom, a nastanjen u Domžalama, nakon prvih piva u maminoj garaži hrabro je krenuo u projekt u ovom seocetu gdje je zemljište 4 puta jeftinije od onog u slovenskoj metropoli. Uz potporu obitelji i prijatelja danas radi četiri osnovna i nekoliko sezonskih piva, i sudeći po osmijehu koji ne silazi s lica – radi dobar posao. Pivovara Carniola nalazi se dosta van grada, ali tijekom našeg posjeta konstantno je bila puna.
Dečki s brda, klinci od dvadesetak godina, djevojke, bajkeri – svi sa zanimanjem iskušavaju što se novoga skuhalo kod Roka. Godišnje proizvede oko 40.000 litara, a svi slovenski crafteri zajedno poput Hrvata otrgnu tek oko 1% kolača industrijkim pivima. Kušali smo American Pale Ale, English IPA-u (Hop Head), single hop IPA-u Red District, inače najbolje pivo večeri, te klasičan Stout, uživali u gostoprimstvu i malenoj ugodnoj pivovari. Za primjer...
Drugi dan započinjemo posjetom Radovljici, pitoresknoj bombonjeri u blizini Bleda gdje smo proveli noć u Grand hotelu Toplice. S pogledom na jedini slovenski otok (neće nam ljudi zamjeriti, dobili su nas u rukometu) uživali smo u zdanju starom preko 80 godina, vidjeli gdje su odsjedali Tito, Madeline Albright, Donald Trump i Matthew Perry i do jutra nikako nismo uspjeli shvatiti kako nastaju jezivi zvukovi uz prelijepo zaleđeno jezero.
Od hrane – svakako preporučujemo jelena u svim oblicima, kao i originalnu, zaštićenu - kremšnitu!
No, Radovljica nas je oduševila Čebelarskim, odnosno muzejem pčelarstva (pčelica Maja se kod njih zove - pčelica Maja, malo smo se razočarali...), kao i restoranom - fenomenalnom Hišom Lectar s milijun detalja, od starinskih stolnjaka, drvenog pribora za jelo, kaminom, orasima za aperitiv – ali i jestivom školom crtanja licitarskih srca! Pojeli smo im svu boju...
Prelijepo mjesto, isto kao i Vila Podvin u mjestu Mošnje, član poznate organizacije mladih chefova JRE, gdje smo jeli po zamisli poznatog Uroša Štefelina, a pivo varali s vinima Krstančić, ali samo na kratko, do Sela pri Ihanu, gdje smo došli u pivovaru u nastanku, imena Hops Brew. Dočekala nas je prekrasna mlada gazdarica zadužena za dizajn, PR i marketing pivovare, kao i njezin brewmaster, jedini radnik i suprug koji izgleda kao Rus, govori kao Rus i u biti – i je Rus.
Naime, Maxim i Ekaterina su pred dvije godine doselili iz dalekog Habarovska nakon što su tamo imali prodavaonicu craft piva i počeli s kuhanjem. Tada su proputovali pola svijeta i odlučili se skrasiti na 15 minuta vožnje od Ljubljane. Nepovjerenje koje se nekima eventualno i ukazalo, nestalo je s prvim pivom (od 18 stilova koliko su ih skuhali prošle godine!), nagrađivanim Pale Aleom (4,8% vol. alc., 30 IBU) koje nas je izulo iz cipela. Kakva briljantna obla ljepotica, za svaki dan u godini. Supruga je zadovoljno zagrlila Maxima i rekla – eto, zbog toga ga zovu kraljem balansa...
Od pet piva svakako treba izdvojiti ono s laktozom (Lactose Tolerant), kolaboraciju o kojoj će se još sigurno čuti, kao i Black IPA 1st Anniversary (mozak pulsira od ugode, 200 grama hmeljeva po litri, 70 IBU), meni osobno najdražeg stila u modernom pivarstvu. Skromna pivovara, 5.000 litara mjesečno, slatki prostor za kušanje u izgradnji, divni ljudi, savršena priča – a tu su i medalje sa slovenskih i njemačkih natjecanja. Još ćete puno puta čuti za njih, a u Zagrebu ih možete piti u Harats's Pubu na Opatovini...
Maister brewery je tipični predstavnik gypsy crafta. Kemijski inženjer Janez Skok Johnny svoja piva radi kao gost u pivovari Vizir, a dalje je sve njegova briga, pa tako i mjesto gdje će distribuirati svoje proizvode. Tako smo završili u industrijskoj zoni u blizini Domžala u jednom od najstarijih slovenskih pubova – Old London Pubu.
Prekrasno pubovsko uređenje, mračno, bučno, a opet s dovoljno mjesta i mira za popričati, uz dva Maisterova favorita smo proveli više nego ugodnih par sati. Tome su doprinijela i pileća pohana krilca – ono što bi u ovakvom, hrskavom, mekanom i ljutkastom obliku trebao imati ama baš svaki pub na planetu. Maister ima sjajnu priču – na njihovim su etiketama znani i zaslužni Slovenci kojima je master brewer tako ponovno udahnuo život, baš kao da su na lokalnim monetama. I Janez se bazira na aleovima, tako da u osnovnoj bazi ima Vega Pale Ale (po barunu Juriju Vegi, matematičaru i fizičaru), General Maister IPA (poznati vojskovođa iz 1. svjetskog rata), Rusjan IPA te porter Noordug. Uskoro kreće u vlastita postrojenja i puno više od sadašnjih 8.000 litara proizvodnje mjesečno...
Najugodnije dizajnersko iznenađenje, dapače pravu feštu od dizajna doživjeli smo u Kraft pivovarni Tektonik. Smještena u širem centru Ljubljane, pored Pivovarne Union, ova šarena radiona odmah vraća osmijeh na vaša lica. Ako ste ga uopće i skidali... Naime, smješten u nekadašnjoj menzi novinskog giganta Delo, Tektonik totalno daje štih nekakvog stripa u nastanku. Zidovi, ambalaža, čepovi s malim crnim čudovištima na narančastoj podlozi, sve vas to baca u neki veseli trip i jedva čekate početi degustirati. Pivovara je u rukama četvero vlasnika, Marko kuha, Niko prodaje, ostatak ubire novce.
Marko je zaslužan za Dizzy, IPA Americana, Wayne Pale ale, Nelson India Black Ale, Iggy India Pale Ale, i play of the day, Hercule Vitbier, sladak i mirisan dragulj na osnovnoj paleti proizvoda napravljenih na ultramodernoj mašineriji iz Škrlja. Za grickanje su nam ponudili paletu raw food proizvoda, prekrasnih za slikanje i prekrasnih za slikanje...
A tek smo bili na pola turneje....
