Nakon dva dana isprobavanja piva, smjestili smo se u centru centara Ljubljane, ljupkim apartmanima Meščanka, nedavno renoviranim i uređenim u zgradi starijoj od stotinu godina, tek na korak dva od predivne Ljubljanice. Ne propustite Ljubljanu noću, čak i ako pijete danima...
Ali, zorom se moralo dalje, jer na redu je bila najzanimljivija slovenska pivska priča, i to s dvostrukim hepiendom. Događa se na sasvim drugom kraju Dežele (tko kaže da je Slovenija mala, preko dva sata vožnje...), preko puta Gornje Radgone, u austrijskoj pivovari Bevog. Vasja Golar, golobradi roker zaljubljen u Mastodone, otkrio je pred par godina tijekom posjeta Velikoj Britaniji da obožava neindustrijsko pivo i krenuo kuhati za sebe i prijatelje. Kad je shvatio da je prerastao te okvire, odlučio je pokrenuti pivovaru.
I tu se upliće slovenska birokracija, pokvarena gotovo poput naše, te nakon što godinu dana nije uspio dobiti papir koji mu je potreban, odlučuje pivovaru otvoriti u - Austriji, 600 metara zračne linije, odnosno 6 minuta autom od kuće. Papire je dobio u par dana, sagradio pivovaru koja proizvodi 150.000 litara godišnje, tap room, i uskoro dobio nagradu najbolje pivo godine u Austriji, pa još jednom istu titulu, a k tome je i najbolji inozemni craft u – Sloveniji! Slovenija je, kad je vidjela kakvu je glupost napravila, zbog njega promijenila zakon, nakon toga je u njoj otvoreno oko 40 mini, mikro i craft pivovara.
A Vasja rastura i prati i postavlja trendove. Sad je skroz u limenkama i pivima odležanim u bačvama... I ne vraća se nazad. Osim poslije posla, kad odšeće preko granice.
Njegove čudesne igrarije s raznovrsnim stilovima savršeno prati ilustrator Filip Burburan iz Rijeke, koji nakon što kuša neko Bevogovo pivo – za njega nacrta etiketu. A upravo su one svojoj lucidnošću i genijalnošću još jedan razlog što Bevog obožavaju u nekoliko zemalja. Tamna su piva po mojoj slobodnoj procjeni mrvicu bolja od svijetlih, iako nismo imali nimalo zamjerki ni onim najordinarnijim, a kamoli specijalnima... Veličanstvena piva...
Nakon toga, posjetili smo i njegov obiteljski restoran Pivohram Golar u samoj Gornjoj Radgoni, 100 metara od granice te upoznali sjajna rebarca, pileće burgere, ali i hamburger kuće s tako kvalitetnom junetinom kakvu u Hrvatskoj – odavna nismo sreli. Dakle, apsolutna preporuka.
Toplice 3000 su najveće u Sloveniji, istog vlasnika kao i hotel Toplice na Bledu, s time da se ovdje ipak više pažnje pridaje kupanju, sauniranju, aktivnom odmoru, šetnjama, golfu... Smješten je u okolici Murske Sobote u kojoj smo probali craft pivo Bunker, nazvano po Steampunk baru u kojem se toči uz još četrdesetak naslova.
Sam bar je čudo, ne znaš jesi li u New Yorku, Stockholmu, budućnosti, Mad Maxu ili na istoku Slovenije u gradiću od 25.000 stanovnika, urednom i prekrasnom, kao i većina ove države.
Piva su apsolutno korektna, proizvodi im ih i puni mini pivovara u blizini Maribora, ali nismo imali previše vremena na raspolaganju, pa smo se obilato posvetili posjeti Hranilnici prekmurskih dobrot – prekrasnoj maloj trgovini proizvoda s lokalnih OPG-ova, zdrave hrane, organskih vina i svega što nam je bilo potrebno za oporavak. Bučina ulja su im zakon...
U hotelu Terme 3000 u blizini Murske Sobote kapaciteta 3.000 gostiju, dvaput tjedno je na meniju – samo hrana povezana s okolicom rijeke Mure i okolnih mjesta. Vrlo slično varaždinskoj i međimurskoj kuhinji, sve se vraća u prošla stoljeća, pa guštamo u krvavicama, kobasama, zelju, čvarcima, šunki, hrenu, piletini u umacima, prekrasnim slojevitim zasitnim kolačima, domaćim sirevima... Taman za poslije saune u vodenom svijetu prepunom iznenađenja...
Zadnji dan – samo jedna pivovara, ali kakva! Suvlasnica pivovare Pelicon, Anita Lozar, dočekuje nas na vrh brda, i izvora rijeke Hubelj, zaslužne što se pitoreskna Ajdovščina smjestila upravo ovdje. Huk bistre i ledene vode prekidaju brojni šetači koji se pozdravljaju kao da se dobro poznaju, što i nije neki problem, jer je mjesto stvano maleno, a priroda pitoma.
Slijedi kratka povijest Vipavske doline i šetnja od pola sata do mjesta gdje degustiramo prvo u nizu Pelicon piva upoznajući Anitinog dečka, master brewera Mateja Pelicona (tako se i izgovara, francuski korijeni). I to iz gajbe koja se hladi u potoku, dok nas grickalice čekaju na betonskom stoliću koji se vikendima pretvara u savršeno mjesto za roštiljanje i zabavu za cijelu obitelj, društvo, romantike.
Ubija nas idealnom jačinom (8,2 vol. alc.), gorčinom i kvalitetom njihova DIPA Quantum, što je tek uvod u razgledavanje male pivovare smještene u bivšoj kasarni. Vode nas na degustaciju u prekrasan wine bar & shop Faladur gdje pijemo i ostala njihova piva, Yes boss, The 3rd Pill (najbolje slovensko pivo godine) i fantastičan Coffee Stout. Briljantna pivovara, Sjajna atmosfera, divno mikro-mjestašce za privatne partyje. Pozvali smo se na ljetne festivale u Ajdovščini i opskrbili zadnjim primjercima Winter alea. Čudo.
Sve u svemu, Slovenija je meka za ljubitelje piva, ljudi su ugodni, dragi i vole svoj posao...
Jedino nam ostaje nad glavama pitanje – što mi čekamo kako bismo promovirali hrvatska craft piva i pivare? Uglavnom, vrhunski izlet i topla preporuka za uživanje u vrhunskim napicima Slovenije.
Pivili!
