Neki dan je bio taj dan u mjesecu, a ja sam se trebao naći s ”poznatom” vege Dj-icom Reom Farout na doručku. Ona jede samo zelenilo pa sam predložio da mjesto sastanka bude Veganšpek bistro – Novootvoreni restač koji spaja najbolje od oba svijeta. Tamo se mogu najesti vegani, ali i mi normalni. Čuo sam da imaju odličan doručak.
Kako su vegetarijanci nepouzdani, tako se Rea javila tek u 2 sata pa nam nije preostalo ništa nego da doručak zamijenimo s ručkom na istom mjestu. Bio je lijep, sunčan dan pa smo samo provirili unutra i sjeli se na terasu ispred restorana.
Bio sam gladan k’o Čobanković, ali nisam mogao naručiti ništa dok dotična ne ispije svoju jutarnju/popodnevnu kavu s bademovim mlijekom i medom. Ako postoji pakao, rezerviran je za Hipstere.
U jednom trenutku ju je nazvala tetka iz Kragujevca (Naime, Rea je Srpkinja), ali obećao sam joj da to neću spomenuti u kolumni. Uplašila se da bi joj ZABRANITELJI mogli sabotirati nastup, ako se pročuje da je pravoslavna DJ-ica. Rekao sam joj: ”Ne boj se. Pa nisi ti Bajaga. Nitko ne zna za tebe:)”
Dok su oni ćaskali, ja sam si naručio vege predjelo.
Sad će me vege puristi razapeti, ali moji su iz Čučerja, a za njih riba nije meso, tako da ovo spada pod zeleni obrok.
Rea je nakon sat vremena završila i rekla: ”Oprosti bre. Nisam se čula s tetkom od 91.” Dok se ona ispričavala, nestalo je sve s dnevnog menija pa smo naručili nešto iz njihovog bogatog jelovnika. Rea je odabrala Buddhinu zdjelu, a pokušala je i mene nagovoriti da naručim zeleni obrok. Ja sam čučerski tradicionalist, a za nas je povrće samo dekoracija na tanjuru. Odlučio sam se za lagani biftek, ali s povrćem sa strane da ne uvrijedim Reu. To je ta empatija u meni. Uvijek mislim na druge pa makar i na svoju štetu.
Rea je ispijala svoj hipsterski koktel i objašnjavala mi kako smo ono što jedemo na što sam ja dobacio: ”To je glupost. Čitam Glas Koncila, gledam Bujicu… nikad nisam čuo tako nešto.” Naručio sam si pivu da dođem k’ sebi.
Rea je pogledala prema nebu i pomislila: ”Pravoslavni Bože, molim te daj mi snage da ga ne ubijem!’‘
Naručili smo i desert, a ovaj put sam odlučio zakoračiti na tamnu stranu. Uzeo sam veganski brownie, a Rea crno-bijelu čokoladnu kremu s preljevom od borovnice.
Uživao sam kao prase, a Rea mi je rekla: ”Jel’ vidiš da je veganska klopa super. Može se uživati u hrani i bez mesa….” Toliko se jadna trudila da me prosvijetli da ju je u jednom trenutku pravoslavni Bog kaznio. Osjetila je oštru bol u leđima. Bilo mi ju je žao, takav sam. Ne brojim krvna zrnca. Kad nekog boli, boli i mene, ali ne K… Ja volim pomoći ljudima. Imala je sreće da sam baš nedavno završio čučerski tečaj akupunkture. Rekao sam joj: ”Daj mi svoj dlan. Začepile su ti se čakre i nemaš dobar protok energije kroz tijelo. Zato te bole leđa.”
Nakon dva uboda rabljenom čačkalicom, osjetila je strahovito olakšanje. Bol u leđima je nestala, a zgrčeni prsti, vratili su joj se u normalu. Suze su joj potekle. Nije znala kako da mi se zahvali. Rekoh joj prijateljski: ”Zahvali se kunama:)”
Veganšpek je uspio spojiti najbolje od oba svijeta. I biljojedi i mesojedi će naći nešto za sebe, a cijene su, osim moje akupunkture i više nego pristupačne. Najbolja stvar je što imaju i dostavu pa kad se zaželim povrća s biftekom, znam koga ću zvati:)
PS: Ispričavam se Rei Farout za duševne boli.
VEGANŠPEK bistro
Ulica Nikole Tomašića 6
tel: 01 5525 211
