Najviše volim planinariti u proljeće i jesen. Nakon zimskog sna i lošeg vremena, izlet u prirodu koja se tek budi dođe kao melem na ranu. S druge strane jesen i šuma dva su pojma koja se međusobno upotpunjuju. Šarenilo lišća, gljive, kesteni… Jesenje planinarenje čak mi je i malo draže. Naravno znao sam otići i ljeti, rashladiti se i popiti pivu do Puntijarke ili Grafičara. Jednom sam čak hodao i kroz metar snijega u siječnju. Kakva je to tek avantura bila. Sanjkanje na Činovničkoj pamtim iz doba djetinjstva, kao i žičaru koje više nema. Kažu bit će je opet, no već sada znam da neće imati dušu onih starih šarenih gondola u kojima smo se ljuljali na putu do vrha.
Ono na što pomislim kada čujem pojam „planinarenja“ svakako je dobra klopa. Nema boljeg osjećaja nego kada nakon teškog uspona krkneš jedan grah s kobasom ili/i štrudlu od jabuke. Uz to koji put gemišt, koji put pivu. Ako je vani hladno, dobro dođe i čaj od mente ili kava.
Već dugo razmišljam o tome da napišem recenziju sljemenske hrane. Ove jeseni sam na vrijeme počeo razmišljati o tome pa sam posljednja četiri posjeta fotkao i bilježio dojmove o hrani koju sam gore pojeo. Tema ove recenzije su sljemenske štrudle i gibanice, a domovi redom: Grafičar, Runolist, Risnjak, Puntijarka. Pa krenimo planinariti!
Planinarski dom Grafičar
HRANA 4.5/5 AMBIJENT 4.5/5 USLUGA 5/5
Grafičar mi je najdraži sljemenski dom. Lijepo održavana kućica do koje imate otprilike 1 h i 20 minuta srednje teškog uspona od Šestina planinarskom stazom 12. Na Grafičaru gotovo uvijek možete pronaći mjesto na zraku jer je terasa dovoljno velika, a klupa ima i na livadi ispred same kuće.
U ovom domu naručio sam bučnicu, štrudlu od jabuke, makovnjaču i kavu. Bučnica se taman pekla kada sam došao pa sam morao pričekati 15-ak minuta, no vrijedilo je svake sekunde čekanja. Tijesto je bilo tanko i hrskavo, a punjenje taman dovoljno slano i u pravim omjerima sira i buče. Ugodno me iznenadila i štrudla od jabuke jer je prošlih godina fila bila presuha no ne i ovaj put. Štrudla bogata jabukama, a opet da nije prenatrpana. Slatkoća je bila pogođena kako volim. Cijena oba proizvoda je pristupačnih 10 kn.
Makovnjača je doista bila ukusna. Puno sočne file u odnosu na tijesto zadovoljit će apetite svakog ljubitelja ovog klasika. Ono što ističem kao minus Grafičara svakako je kava. Obožavam tursku kavu i redovito je pijem doma, ali na ovakvim mjestima ipak očekujem kavu iz aparata. Ma dobro, može biti i turska, ali ako se dobro napravi, a ne poslužuje vruća, obojana vodica. Cijena obične kave je 7 kn.
Samo zbog kave, ocjena je 4.5/5.
Planinarski dom Runolist
HRANA 1.5/5 AMBIJENT 4/5 USLUGA 2/5
Moram priznati da ovaj dom nisam nikada posjetio do ovog posjeta. Prirodno mi je do sada bilo uvijek nastaviti po Bikčevićevoj stazi do Puntijarke, ali kako smo procijenili da bi manje ljudi moglo biti na Runolistu, hrabro smo odlučili skrenuti sa staze. Od trenutka skretanja imate još 15-ak minuta laganog hoda do tamo. S proplanka na kojem su smješteni stolovi puca predivan pogled na komad najdražeg mi grada. Uz dobru klopu ovo je bingo. No ipak nije bio bingo.
O Runolistu sam čuo puno dobrih stvari, no ostao sam jako razočaran. Osim što je posluga užasno spora, kritika ide i na račun cijene, ali i same hrane. Ponuda hrane je stvarno raznolika. Bilo je tu juhe od vrganja za 25 kn, lovačkog gulaša za 60 kn, telećeg pečenja za 75… Znam da sam rekao da će ovo biti recenzija štrudla i gibanica, no za dobrobit svih – izbjegavajte grah u Runolistu! Ne znam je li inače tako ili sam imao nesreću, ali nazvati ugušćenu vodicu od kuhanja graha iz konzerve bez soli, papra, lovora, špeka i ičeg drugog što bi grah trebao imati je veliko svetogrđe ovog planinarskog klasika. Mojih 35 kn ostalo je ostavljeno s polupunom zdjelicom i tugom.
Razočarenje nije mogla popraviti niti preskupa štrudla od miješanog voća koju sam platio 15 kn, a koja nije bila niti dovoljno zaslađena, niti obogaćena dodatnim okusima osim upitne mješavine voća. S gemištom ipak nisu mogli toliko promašiti, pa dajem ocjenu 2/5 samo zbog njega i pogleda.
Planinarski dom Risnjak
HRANA 4/5 AMBIJENT 4/5 USLUGA 5/5
Još jedan dom koji sam zbog ovog članka posjetio prvi put, a za koji mnogi imaju dobre kritike. Uspon do Risnjaka je srednje težine, a do njega se dolazi skretanjem sa staze 12 (Grafičar) na stazu 11. Naravno ima i lakši put koji smo otkrili kasnije, no dobro. Nakon vrlo uzbudljivog i strmog završetka staze dolazimo do minijaturne kućice sa solidno velikom terasom. Napokon da to mogu reći – nema puno ljudi! Doslovno biramo stol i odlučujemo se za jednu od svega par klupica na travi gdje je bilo najviše sunca. Dom nije u baš najboljem stanju, fasada se na nekim mjestima trusi, unutra se osjeća miris vlage no ima to nešto. Ima tu dušu Sljemena.
Naručujem sve što se nudi od savijača i kolača. Štrudla s jabukom, sirom, orahnjača i makovnjača. Uz to i kavu. Posebno simpatično bilo mi je pitanje kuharice koja se evidentno nećkala pitati me ili ne. „Kaj niste vi bili neki dan na televiziji?“, sakupila je hrabrost. Odgovorim kroz smijeh da jesam, uzimam štrudlu, pozdravimo se i krećem testirati.
Obje štrudle su bile solidne. Veliki plus je što su obje bile friško pečene. Tijesto je bilo hrskavo i prevladavalo je u odnosu na filu. Osobno mi to ne smeta jer volim kada ima malo više tijesta, no veći problem kod jabuke je bio nedostatak začina i šećera. Možda bi štaub šećer učinio da štrudla bude savršena, ovako će dobiti vrlo dobar. Ona sa sirom bila je bolja jer je smjesa bila dobro posoljena.
Što se tiče gibanica, i jednu i drugu karakterizira ono što se vidjelo na prvi pogled, a to je da je tijesto malo suho. No ipak spašava ih fila koje nije bilo previše ali je bila iznimno sočna i puna okusa. Kava je i ovdje bila turska, no za razliku od Grafičara ovdje znaju kako napraviti tursku kavu.
Cijena? Ovo je definitivno najjeftiniji dom u kojem ćete štrudlu platiti 8 kn, gibanice 10 kn, a kavu 7 kn.
Summa summarum, ukupna ocjena čvrstih 4/5.
Planinarski dom „Ivan Pančevski“ – Puntijarka
HRANA 4/5 AMBIJENT 3.5/5 USLUGA 5/5
Puntijarka je sljemenski klasik. Još od malena idem po Bikči do ovog planinarskog doma i uvijek će mi biti najdraži dom uz Grafičar. U posljednje vrijeme ipak Grafičaru dajem prednost jer količina ljudi na Puntijarki je nenormalna. Kako bi moj prijatelj rekao, u posljednje vrijeme kako se populariziralo naslikavanje na Sljemenu, tamo idu svi koji za drugo ne znaju. I to je nažalost istina. Veliki je broj „planinarskih šminkera“ koji često dolaze autom gore za fotku za društvene mreže ili odaberu Puntijarku kao destinaciju jer druge domove i staze ne poznaju. Upravo zbog toga izbjegavam ju u zadnje vrijeme i tražim alternative.
No u svrhu ove recenzije prošlu subotu sam ponovno posjetio ovu sljemensku kraljicu i mogu kazati da ono što je oduvijek imala, ima i dalje. A to je dobra klopa. Iako nemam fotkano svu hranu koju ću nabrojati, mogu reći da tamo nećete pogriješiti ako naručite bilo što. Godinama tamo jedem kobasice, kiselo zelje i restani krumpir ili grah s kobasom. Za fileke moj tata uvijek veli da su dobri, a sestri je najdraži pečeni picek s mlincima. A štrudle, štrudle su tu uvijek bile dobre.
Problem Puntijarke je što nikada ne znate što ćete dobiti jer velika količina posjetitelja sa sobom vuče i preveliku konzumaciju pa tete u kuhinji ne stignu napeći koliko ljudi mogu pojesti. Srećom, ovaj put nisam morao čekati da se nešto ispeče i stvarno sam uspio dobiti svašta. Bučnica, štrudla od jabuke i orahnjača.
Moram priznati da me pogled na cjenik neugodno iznenadio. Štrudle po 12 kn, bučnica 13 kn, gibanice 14 kn. Možemo samo zaključiti kako su ljudi koji vode ovaj dom na vrijeme prepoznali selfie turizam i pametno ga odlučili unovčiti. No ajmo o okusima i kvaliteti.
Štrudla od jabuke je bila ukusna. File dovoljno i bila je taman slatka. Problem je bilo tijesto koje nije bilo uopće hrskavo. Za bučnicu vrijedi isto te ako ju uspoređujemo s Grafičarom, treba reći da je barem pola ocjene lošija, no svejedno dobra.
Uzeo sam i jednu orahnjaču. Tijesto je bilo solidno, iako je na prvu djelovalo suho. Ono što izvlači cijeli dojam svakako je fila, kao i kod Risnjaka. Posebno mi se sviđa što orasi nisu sitno mljeveni već su ostali veći komadi koji hrskaju pod zubom. Omjer file i tijesta je bio pravilan i izgledom je stvarno bila lijepa. Teta Mina ovdje definitivno ne bi prigovarala da ima premalo file. Malu kavu s mlijekom platio sam 8 kn.
Puntijarki dajem 4/5.
I to bi bilo to za prvu recenziju. Svoje dojmove slobodno nam šaljite putem kontakt forme ili društvenih mreža.
