Ana Mišković možda nije profesionalna slastičarka, ali njezine su slastice definitivno na razini najboljih koje smo isprobali. Ana trenutno vodi zagrebačke poslovnice Biberona od ukupno njih 28 u cijeloj Hrvatskoj, a uz to još i kreira nove kolače i torte, potpuno drugačije, sočne i prepune okusa.
Biberon u Super Konzumu u Radničkoj mjesto je na kojem se za sada nalaze svi njezini slatki autorski uradci, dok ostatak poslovnica Biberona još uvijek drži neke svoje starije klasike. Izuzetak je splitski Biberon u kojem jedna od naših najdražih food Instagramerica be_julija polako, ali sigurno provodi slatku revoluciju, a na koju je Ana iznimno ponosna. Također, autorske kolače Ana bi voljela uvesti i u Biberon lokale u Rijeci i Puli.
Sjela sam za stol terase Biberona, grickala svoju hrskavu i slatko kiselkastu, okusima savršeno balansiranu štrudlu od višanja i zamolila Anu da mi ispriča svoju priču. Onako, od samih početaka, pa do danas kada radi posao koji, kako sama kaže, ne bi mijenjala za ništa na svijetu.
„Dugo vremena nisam znala ispeći baš ništa. Možda jaje na oko. Onda sam se udala, moj muž je puno radio, a ja sam htjela biti domaćica i počela sam kuhati. Vrlo sam brzo shvatila kako mi to zapravo i ide od ruke te mi je poprilično zanimljivo. Inače sam maštovitija u slanim jelima, no nekako sam se isprofilirala u slasticama i na to sam iznimno ponosna, one su nešto složenije, preciznije.
U počecima sam, dakle, pekla kolače samo za sebe i supruga. Ispekla bih i do tri kolača dnevno, pa ih onda dijelila susjedima, prodavačicama u dućanu, poznanicima, prijateljima. Kada su me ljudi počeli nagovarati da pečem po narudžbi, bila sam poprilično zbunjena jer nisam znala kako bih mogla naplatiti nešto čime se toliko ponosim i što je jednostavno tako fino. Dugo sam se vremena dizala noću jer nisam mogla dočekati jutro od uzbuđenja zbog kolača koji ću sutra peći.
Onda sam ipak krenula prihvaćati narudžbe, pa sam odradila i pokoji catering i shvatila da je došlo vrijeme kada se iz svoje male kuhinje moram preseliti u nešto veće. Tu se rodila ideja o otvaranju vlastite slastičarnice. Nekako u isto vrijeme upoznala sam Ivana, koji je tada vodio Biberon, odradila desert za blogersku večeru u tadašnjem Meat Districtu i tu se ukazala prilika za radom u Biberonu. Dugo sam je odbijala, pristala da bi tri dana prije početka ipak odustala, pa se opet vratila. Moram priznati da me bilo pomalo strah da ne uništim već postojeći, dobar posao. Ova ekipa ponudila mi je i još mi uvijek pruži sve što želim i što mi treba i upravo sam se zato i zadržala ovdje“, ispričala nam je Ana gotovo u jednom dahu.
Iz njezinih se riječi, ali i okusa koje prezentira u svojim kolačima, može iščitati očita strast i ljubav koju danas osjeća prema svome poslu. I nije joj žao baš zbog ničeg. Otkrila mi je kako su joj posao nudili brojni restorani, cateringi i slastičarnice, no niti jedan do ovog nije prihvatila. Dio pripisuje vlastitoj tvrdoglavosti, ali i potpuno neopravdanoj nesigurnosti koja ju je na kraju dovela do pozicije koja ju, kako kaže, danas u potpunosti ispunjuje.
I zbilja, na pitanje gdje bi voljela raditi, bilo gdje na svijetu i uz rame bilo kojeg vrsnog svjetskog slastičara, Ana kaže da bi opet odabrala ovaj posao.
„Prije svega ovog jako sam htjela imati svoju slastičarnicu, ali sada sam zbilja prezadovoljna ovdje gdje jesam. Moja se vizija podudara s onom vlasnika Biberona, imam otvorene ruke i sve dobro funkcionira. Da mogu bilo gdje otvoriti slastičarnicu, opet bih odabrala Zagreb. Voljela bih pokazati da nam nije potrebno ni francusko, ni englesko slastičarstvo već da su na cijeni i dalje domaći kolači s kvalitetnim sastojcima. Tradicija s pomakom, tako bih ja to nazvala.“
U Biberonu u Super Konzumu u Radničkoj trenutačno iza sebe ima tim od tek tri slastičarke, Marijane, Katarine i Andree, te ove sjajne žene same odrađuju posao koji uključuje kuhanje domaćih krema, razvlačenje domaćih kora za savijače, ručno preklapanje lisnatog tijesta za čokoladne kremšnite i još niz drugih poslova.
Ana je iznimno ponosna na sastojke pomoću kojih stvara svoje slastice te na uigranost tima. Kolači koje tek osmisli, kako kaže, gotovo uvijek im kao timu uspiju iz prve, a kao ni ona sama, nitko ih njezinog tima nije profesionalan slastičar, od nule su zajedničkim snagama prolazile baš sve. Ali, dodaje Ana, isplatilo se.
„Naši kolači uvijek su svježi, jedini u gradu radimo s domaćim, ručno vučenim tijestom, prema riječima gostiju imamo jednu od najfinijih baklava u gradu, po receptu moje mame. Sve radimo sami, kako bih ja to napravila i sebi doma i to nam je zapravo i cilj. Često nam ljudi komentiraju kako kolači imaju okus kakav imaju i mamini ili bakini. Nema loših, ni lažnih sastojaka i mislim da je bitno da se to i osjeti.
U dnevnoj ponudi imamo 10-12 torti i kolača, a 90% kolača koje ovdje možete isprobati su moji autorski. Crtam ih, pišem i sanjam.“
Isprobala sam velik dio asortimana Aninih kolača, pa se s ostatkom degustatora složila kako mekan i prozračan biskvit, te nježnu kremu koja ne pada teško na želudac na ovakav, poseban i domaći način znaju pripremiti samo naše majke i Ana Mišković.
Osobni favorit mi je Nikina torta, a sjajna je i Drama Queen, Anina verzija Schwartzwaldice, te Coco Malinaiselle koja spaja kokos i trešnje. Prozračne, jednostavne, poznate, a opet sasvim posebne. Anine torte, usudila bih se reći, nekoliko su koplja iznad ostatka ponude klasičnih slastičarnica u Zagrebu.
Ana je kao svoje favorite izdvojila Biberon štoriju, tortu koju smo imali prilike isprobati na jednom od naših blogerskih druženja, a koja je, bez lažne skromnosti, oduševila baš sve prisutne. Čokolada, kava, bademi, osvježavajuće maline i ni gram brašna. Divno čokoladna, orašasta, zasitna, a opet osvježavajuća torta pun je pogodak za one nešto ozbiljnije ljubitelje slatkog. Tu su i kremšnite kod kojih je posebno važno istaknuti njihovo domaće čokoladno lisnato tijesto rađeno s najfinijom belgijskom čokoladom i žele od malina koji klasici daje sasvim novo ruho. Ono koje goste tjera da se ponovno vrate po još koji komad.
I dok smo je mi pri svakom novom zalogaju iznova hvalili, Ana je ostala skromna do samog kraja pa nam otkrila kako sama ne voli jesti svoje kolače kako ne bi uništila onu savršenu sliku u glavi koju je o okusima stvorila kad je kolač kreirala. Nije isprobala čak ni onaj koji je radila za gostujuću večeru Davida Skoke u Meat Districtu, što zbog treme, što zbog straha da ga svojim pimplanjem ne uništi.
No, to što ne jede svoje uratke, ne znači da u potpunosti bježi od slatkog. Od slastičarnica koje voli posjetiti svakako bi istaknula Orijent i Amelie. Od kolega slastičara pak ističe onu jednu profesionalku čiji se kolač Mak na konac u krugovima zagrebačkih slatkoljubaca još uvijek spominje s najslađim osmijehom na licu.
„Jako cijenim Petru Jelenić, jako je draga i simpatična, autentična i ne odustaje od svojih ideja. Ima svoje principe i neće ići ispod toga. Baš sam gledala Slatku kuharicu i baš mi se sviđa što promovira tradicionalnu kuhinju. Znate kako kažu, uvijek nam je sve tuđe bolje, a imamo sjajnu tradiciju koju moramo pošteno istaknuti, a upravo ona to radi na jedan divan način“, dodala je.
Anin najdraži kolač, otkrila mi je, definitivno je sacherica, savršeno čokoladna s domaćim džemom od marelice. Odmah smo se skužile jer i sama poprilično volim ovaj kolač, pa sam je užicala i za koji savjet kod pripreme ove naizgled jednostavne, no tehnički poprilično složene torte.
„Kada radiš sachericu, obavezno koristi pravu otopljenu čokoladu, bez kakaa u prahu i sličnih dodataka, a biskvit peci s lagano odškrinutom pećnicom. Na vrata zatakni kuhaču i peci kolač na 150 stupnjeva, jedan sat. Tako će u pećnicu ući zrak, biskvit će biti fin i sočan. E da, i bjelanjke uvijek muti u metalnoj zdjeli koju si prije korištenja držala u zamrzivaču. Isto i sa slatkim tučenim vrhnjem. Ispast će ti savršeno“, otkrila mi je na kraju našeg razgovora Ana Mišković.
Dio sam one većine sladokusaca koji, baš poput Ane, još uvijek tuguju zbog nedostatka kolača Petre Jelenić u centru grada. No, kako se čini, nestašici sjajnih kolača od Kvatrića, pa Ilicom sve do Črnomerca uskoro bi mogao doći kraj. Naime, Ana planira otvaranje još jedne poslovnice Biberona u centru Zagreba već ove jeseni. Taman kad dođe vrijeme za sachericu i cheesecake od bundeve, vrijeme kada se volimo umotati u slojeve, prestajemo brojiti kalorije, a slatki hedonizam dopušten je u svim mogućim oblicima.
Jedva čekam, a vi!?
