Gotovo svakodnevno i sveprisutno mediteransko jelo zamamnog mirisa i još boljeg okusa ima svoje male tajne. Naša priznata jezikoslovka Nives Opačić pokušala je ući u trag etimologiji riječi buzara. Čak i za ovako iskusnog stručnjaka to nije bio lak zadatak. Naime, te riječi nema niti u jednom ozbiljnijem rječniku stranih ni hrvatskih riječi, ali stručnjakinja je ipak otkrila porijeklo te riječi. To je zapravo posuđenica iz mletačkoga (busara, buzara), a značila je željeznu posudu s ručkom, kotlić u kojem su ribari na barkama pripremali jelo. Zvuči dovoljno uvjerljivo.
Temeljna podjela buzare je na crvenu i bijelu. Pogađate, osnovna razlika je u sadržaju rajčice odnosno, pirea od rajčica koji daje crvenu boju. Također, postoje varijante u koje ide samo luk ili samo češnjak, međutim, najčešće se stavljaju i luk i češnjak. Sastojci koji su nezaobilazni su maslinovo ulje, luk, češnjak, pasata ili pire od rajčice, vino i peršin. U nekim kućama i krušne mrvice često se dodaju buzari.
Omjere je teško zadati jer doista ovise o preferencijama i količini škampa, školjki ili drugih namirnica koje se pripremaju na buzaru. Ipak, može se okvirno reći da na 1 dl maslinovog ulja dolazi jedan veći luk, 3 režnja češnjaka, 1,5 dl pasate od rajčice, 3 dl vina, i svežanj peršina.
Postupak je jednostavan – na lagano zagrijano maslinovo ulje treba staviti sitno kosani luk (za one koji ne vole susresti komadiće luka u tanjuru, luk se može i usitniti u električnom sjekaču). Luk treba pirjati dok ne povene, dodati malo soli da se pospješi proces i potom dodati usitnjeni češnjak. Nakon toga treba pirjati tu smjesu dok ne postignete krem boju i potom dodati pire od rajčice, malo šećera (pola žličice) i zatim podlijevati vinom dok se buzara krčka. Svježi, sitno sjeckani peršin se dodaje na kraju, prije nego što se stave škampi, školjke ili druge namirnice koje se pripremaju. Bijela buzara radi se na isti način kao i crvena, samo što izostaje rajčica. Dugo pirjanje (često i do sat vremena) temeljnog umaka ključ je dobre buzare, a drugi najvažniji moment je idealno tempiranje kuhanja škampi, školjaka ili drugih plodova mora, tako da se ne raskuhaju.
Najpoznatije jelo na buzaru su bez premca škampi. Školjke, kozice i razni drugi plodovi mora jednako se dobro slažu s tim specifičnim umakom. Buzaru više „traže“ mahunarke, bob, slanutak, leća i slične namirnice, nego nježno mlado i lisnato povrće, iako to naravno, ne mora biti pravilo.
