O splitskoj turističko gastronomskoj renesansi slušamo već nekoliko godina. Pomalo ljubomorno promatramo iz Zagreba sve što se „dolje“ događa, pratimo otvaranja novih restorana, kolačarnica, malih zalogajnica, barova, bistroa koje čine jedan grad šarenim, veselim, živahnim i primamljivim. Kako turistima, tako i domaćima. Split već neko vrijeme nije usputna stanica na putu do otoka. I to nas neizmjerno veseli. Naravno, kad takve slasne stvari promatrate iz daljine, sve se čini bajno, no stvari ipak treba isprobati na vlastitoj koži.
Stoga smo za vrijeme trajanja Dalmacija Wine Expo-a jednu od večeri proveli u hvaljenom novom utočištu gurmana – restoranu Bokeria. Naziv vam se može učiniti pretenciozan zbog poveznice s nazivom poznate tržnice u Barceloni, ali tu je i igra riječima s prezimenom vlasnika. Ono što će svakoga impresionirati uređenje je prostora u kojem se pazilo do najsitnijeg detalja. Zgrada bivše željezare prekrasan je i ogroman prostor koji može primiti zaista veliki broj ljudi, ali istovremeno odiše toplinom i šarmom. Iako luster koji dominira visokim otvorenim prostorom može djelovati pretenciozno, nismo imali osjećaj da se pretjeralo, i da se uspjela dobiti atmosfera jednog svjetskog bara koji istovremeno funkcionira i kao kafić, restoran i bar za večernje izlaske.
Upravo ta kombinacija visokih i niskih stolica, polica prepunih vrhunskih pića i prozračnost prostora daju mediteranski, istovremeno nabrijani i easy going šarm. Baš kako priliči jednom velikom turističkom gradu kao što je Split. Mirisi koji se viju iz kuhinje daju do znanja da se u tom polivalentnom prostoru i naveliko kuha. Na sreću, jelovnik veličinom nije impresivan kao prostor, i to je dobro. Ideja je ponuditi kreativni mediteranski fusion, dakle, zabavnu hranu utemeljenu na lokalnoj priči. Bombolini s pršutom u korici od ružmarina i mendula s krem umakom od mediteranskog bilja neobičan su spoj lokalnih okusa koji sasvim dobro funkcionira.
Domaća crna tjestenina s bakalarom je naprimjer, bila zabavni odmak od dosadnih tjestenina dok je rižoto od škampi i domaćih šparoga ponudio sve kombinacije tekstura i okusa koje čovjek i očekuje u ovoj nježnoj kombinaciji u kojoj se nije štedilo na škampima. Šteta je da je u jelu „pohani morski pas s povrćem“ slasno pripremljeno povrće u potpunosti zasjenilo morskog psa, ali tako mi i treba kad očekujem čuda od pohane ribe. No, plus za sočno mlado povrće koje je očito došlo s Pazara, a ne iz neke megalomanske hladnjače s drugog kraja svijeta. Za listu deserata nismo imali mjesta iako nas je razigranost koja se proteže cijelim jelovnikom mamila na pregovore s vlastitim kapacitetima. Posebno smo zadovoljni bili vinskom listom na kojoj se nalazi pregršt hrvatskih vina poslaganih prema kratkom, ali jasnom opisu iz kojeg se relativno lako može zaključiti uz kakva jela bi dobro išla, ili ih samo sparite s vašim trenutnim raspoloženjem.
Prigovor ide na pivsku listu koja ne prati ostatak ponude. Industrijskim pivama jednostavno nije mjesto na ovakvom mjesto, ili barem trebaju biti u manjini pred stotinama mogućnosti koje nudi craft pivarstvo u Hrvatskoj i svijetu. Nadamo se da će u Bokeriji uskoro poraditi i na tome. Također, ne bi bilo loše ubaciti kojeg konobara u postavu. Iako su svi bili vrlo ljubazni, činilo se da bi večer elegantnije klizila da mnogobrojne goste poslužuje još barem dvoje. Odlazak u Bokeriu svakako je doživljaj. Dobra energija i ideje su tu, atmosfera je sjajna, samo bi možda više pozornosti trebalo pridati tehničkim detaljima u kuhinji. No, to nas nije pokolebalo da već planiramo sljedeći dolazak.
