Fotografije mame na otvaranje recepta, dobri i jednostavni recepti na isprobavanje, a tekst nas pak vezuje na jednoj posebnoj razini. Složile su se s time i naše blogerice Sandra Rončević s bloga O slanom i slatkom, Andrea Cukrov s bloga Cukar, Kasandra Draganić s bloga Forking Croatia i Željka Gulan s bloga Recepti Gulan.
Ove smo, sada već uspješne food blogerice, odabrali upravo zbog njihovog vještog baratanja riječima koje zatim rezultira kvalitetnim blogovima o hrani na koje i sami radno svraćamo po dozu recepata. Nije trebalo dugo i odgovori su stigli, opširniji, osobniji i zanimljiviji nego ikad.
"Fotografija na društvenim mrežama i na samom blogu je od velike važnosti. I ja sam prvo počela komunicirati fotografijama, a tek onda cijelim odlomcima teksta.
Kad je hrana u pitanju, ljudi su vizualni tipovi, uvijek ih prvo privuče ono što vide, a tek onda ono što pročitaju. Moram priznati da sam i sama takva, recimo, uvijek više volim kupiti kuharice koje imaju više fotografija.
Ja osobno fotografiji pridajem veliku pažnju, ali riječima još više. Oduvijek sam voljela pisati i to pisanje mi je nekako urođeno, činim to s nevjerojatnom lakoćom, zato se često čudim ljudima koji se muče s riječima, jer meni riječi silaze iz glave ili se penju iz srca direktno u prste. Ne znam je li to talent ili ne, ni ne razmišljam baš puno o tome, samo pišem te svoje lirske plahte teksta.
No, kod gastroblogera nije toliko bitna lirika, prvenstveno je bitno da je tekst koji se veže uz recept i pripremu jela točan, jasan i da je sve dobro opisano, kao i da se ništa ne ostavlja nedorečeno, „kao podrazumijeva se“ jer se apsolutno ništa ne podrazumijeva.
Kad pišemo recepte, ne smijemo polaziti od sebe, već moramo kretati od točke kao da nitko ništa ne zna jer ne znamo koja je razina znanja i vještina u kuhinji naših pratitelja. Bolje sve detaljno opisati. A ako dodamo još i koju zanimljivu priču uz sve to, učinit ćemo cijelu prezentaciju i sebe, i bloga zanimljivijom, prepoznatljivijom i možda će se naš blog baš po tome razlikovati od drugih", podijelila je s nama Sandra svoje viđenje bloganja.
Andrea pak dodaje kako je publika zbilja raznovrsna, u čemu i jest ljepota, te će nekog prije oduševiti divne fotografije od čitavih plahti teksta. Ipak, kaže, bez obzira čime se blog bavi, on bi uvijek trebao imati osobnu i autentičnu notu.
"Čini mi se da bez toga blog zapravo nije blog", dodala je.
Željka Gulan rekla nam je kako je vrlo važno da svaki recept prati priča jer mu se time daje na važnosti, a i samoj joj je draže pročitati inspirativan tekst o određenoj temi, jer tako se i kod nje stvaraju nove ideje.
"Ljepše je vidjeti da recept ima svoje zašto, a ne samo kako."
Zanimljivo je kako su se Sandra i Željka odmah složile oko činjenice kako je vizualna komponenta itekako najvažnija sastavnica svakog objavljenog posta, dok je Kasandra s bloga Forking Croatia dala potpuno neočekivan odgovor. Naime, njezin partner u bloganju je dečko Zvonimir, poznati domaći modni fotograf, ali Kasandra napominje kako prve ipak uvijek dolaze priče.
"Nekad nam se stvori u kuhinji neka namirnica, nekad nam netko prišapne neki zanimljiv recept, prisjetimo se nečeg što već dugo nismo jeli, a evo recept koji sad imam u planu našao se u moru knjiga koje imamo na polici, u nekom starom gastrovodiču po Zagrebu i okolici. Rekla bih po tome da prije gledamo priču i recept, a onda Zvonimir izvrsno hvata to fotoaparatom."
Andrea pak je dodala i kako je proces pisanja posta svakog puta pravo iznenađenje i za nju samu. Kaže kako nekada dođe lako i prirodno, no postoje i oni postovi koji jednostavno zapnu na nekoj od komponenti. Ponekad su fotografije sjajne, ali nema priče, a ponekad iza jela postoji genijalna priča, a vremena za kuhanje i fotografiranje nedostaje.
No, sve se one oko jednog definitivno slažu, blog bez priče nije blog kakav bi same čitale. Iako neki svoje privatne priče vole držati daleko od oka javnosti, za ove četiri dame dijeljenje barem komadića privatnosti znači jači osjećaj povezanosti. Priznajemo, i sami se volimo izgubiti u Sandrinim dugim zapisima o kruhu ili pak Kasandrinim pričama o podrijetlu pojedinog jela.
"Doživljaj hrane dijelimo s ljudima oko stola, ljudi su priče i nekako vežem to jedno za drugo. Primjerice, bake su priča i uspomena na sukanje tijesta u staroj kuhinji, nekako je neizbježno povezati se i pisati ipak malo osobnije i ispričati i svoju, i bakinu priču", rekla nam je Kasandra.
“Apsolutno najbolji blogovi su oni s pričom! Ljudi se poistovjećuju s pričama, događajima, osobama, pogotovo kada su iskreni. Zato nikad ne „farbam“ svoje čitatelje idealnim pričama o životu. Napišem što mi je na duši, što volim, što ne volim. Što me živcira, a što opušta. I onda dam recept - ali samo gastro. Ovaj životni recept svatko mora sam ispisati”, dodala je Željka.
Andrea je napomenula i kako je važno da ljudi znaju da je jelo koje prezentira netko skuhao, fotografirao i pojeo kod kuće, u normalnoj kuhinji bez ikakvih trikova i retuširanja. Za nju, upravo je u tome biti dijeljena privatnih priča. Iako nije to oduvijek shvaćala, dodaje, svaki recept vrijedan dijeljenja ima priču, pa jedinog smisla ima podijeliti tu priču s čitateljima.
"Ne mora to biti neka glamurozna priča, ali čim nešto želite podijeliti sa svijetom priča postoji. Postoji neka svakodnevna mala crtica zbog koje ste baš s tim jelom zadovoljni više nego s nečim što ste kuhali jučer. Upravo je to ono što želim podijeliti kroz priče na blogu, te male radosti koje nam ukusno jelo i kolač mogu pružiti", rekla je Andrea.
Sandra je dodala kako je hrana za nju puno više od lijepe fotografije na društvenim mrežama. Hrana je, kaže, miris, okus i boja koju veže uz neko sjećanje, bilo da je riječ o pričama iz svakodnevice, iz djetinjstva ili onima s putovanja. Dodaje i kako je bez privatnih priča, emocija i davanja bitnog i iskrenog dijela sebe, bloganje i vođenje gastronomski orijentiranog života uopće - nije moguće.
"Vrlo često se sjetim komentara jedne pratiteljice, kad sam obećala objaviti neki recept pa nisam, a onda sam se kasnije ispričavala, u kojem je napisala nešto kao „ma daj, pusti recept, recepata je pun internet, daj nam pričaj priče“. I ja ih, evo, pričam."
Na kraju, upitali smo naše blogerice kada, uz sve to divno pisanje, fotografije i recepte, stižu živjeti i neki drugi život, onaj izvan kuhinje. Andrea i Željka za to su rezervirale vikende, Sandra kaže kako gotovo nikada ne prestaje razmišljati o hrani, dok je Kasandri to lijep hobi koji radi čisto iz gušta.
"Nekad se i ne stiže, napravili smo nekoliko pauzica, u trenutku kad je postalo "moranje". Naš blog je tu iz ljubavi, ne iz moranja. Blog nam je u ovom trenu još uvijek samo ljubav, ne i posao, i trudimo se koliko stižemo uz ostale obaveze, odvojiti vrijeme za njega", rekla je Kasandra.
