Usred radnog tjedna, u srijedu navečer, restoran Les Ponts bio je gotovo dupkom pun, prizor prilično drugačiji od uobičajenog. Gosti su veselo žamorili, konobari oblijetali stolove, mirisi iz kuhinje ispunjavali su prostor. Naručili smo i riblji i mesni meni. Ubrzo su stigla predjela i čaša vina koja je bila uključena u cijenu predloženog jelovnika. Vina su nažalost, posluživana u kratkim čašama na debeloj nožici, koje su apsolutno neprimjerene za išta osim gustog soka. Na pitanje možemo li dobiti primjerene vinske čaše, konobar nam je odgovorio da ih nemaju tj. da oni to tako poslužuju. Pretpostavljamo, samo u Tjednu restorana, jer bilo bi smiješno voditi jedan francuski restoran bez prikladnih vinskih čaša.
Predjela nas nisu oduševila. Quiche od lososa i lobode obilježio je intenzivan miris (i okus) sira s kojim se ni losos ni loboda nisu mogli boriti, čini nam se, ementalera. Pileći pate bio je neupečatljivog okusa, kojeg je chutney od rajčice donekle uspio podignuti. Sporo pečena svinjska potrbušnica (u jelovniku je „svinjeći belly“ valjda zvučalo bolje) bilo je vrhunac večeri. Savršeno mekan i sočan nakon sporog pečenja, uz umak od kostiju i pečenih jabuka uz gratinirani krumpir spasio je večer. To nažalost ne možemo reći za panirani bakalar u listićima corn flakesa. Dobra zamisao, ali manjkava izvedba, dojam je, zbog predugog pečenja ili previše corn-flakesa bio kao da jedete komadić drveta. Deserti su bili na razini, koloristički zabavni, zanimljivih okusa. Parfait od smokve, uz spužvu od maline i pire kandirane kore naranče jedna je od zabavnijih kombinacija koje smo imali priliku probati, dok je beze s kremom od vanilije, maline i jagode bio čista klasika.
No, i nakon deserta pitali smo se, razmišljaju li u kuhinji Les Pontsa imalo o sezonalnosti namirnica ili njihovom podrijetlu. Na kraju večeri nismo mogli reći da smo sasvim nezadovoljni. No, vjerujemo da smo platili punu cijenu obroka da bismo imali razloga prigovarati. Iako je 100 kn pristojna cijena ovakvog menija, nismo se mogli ne zapitati je li kuhanje i inače na ovakvoj razini, ili posljedica velikog pritiska na kuhinju zbog prepunog restorana, što naravno, nije opravdanje. Od restorana koji igra na „eleganciju i zadovoljstvo“, s cijenama koje takva zadovoljstva prate, očekivali smo više preciznosti u kuhanju, i više od okusa na tanjurima.
Vrsta: klasični francuski restoran
Adresa: Radnička cesta 5, Zagreb
Telefon: 01 644 3607
Radno vrijeme: pon-sub 7-24h
Kapacitet: 100 unutra, 30-ak vani
Vlasnik: obitelj Čerkez
