Obožavam kavu! Toliko ju obožavam da se njome naslađujem otprilike jednom mjesečno. Baš ono… kad mi dođe gušt! Uopće ne spadam u one koji ujutro „moraju“ popiti „nešto“ što kavom nazivaju, samo zato jer na pakiranju piše – kava. A cijena, eto baš gledam: pola kile - 25 kuna. Moraju popiti to „nešto“ jer kažu, inače se ne razbude, ne funkcioniraju… Halo!? Ajd‘ se ti ustani sat ranije, pa otrči 5 km, pa da vidiš kako ćeš biti budan, i još na mlazni pogon cijeli dan!
Obožavam miris kave. Pola užitka je već kad prava kava zamiriše po stanu. Osobno sam pobornik Nespressa. 23 razlicita okusa i jačina. Divota, pa ti biraj što želiš. Priča mi dobar prijatelj koji je završio ugostiteljsku školu u Italiji da su o kavi učili gotovo tri mjeseca. Sve o kavi i kako skuhati kavu. Za dobiti savršenu „talijansku kavu“ potrebno je da se poklope svi parametri: pritisak i temperatura pare, vrsta kave, finoća mljevenja, vlaga u zraku i još cijela hrpa faktora. Ako izuzmemo ljubitelje prave turske kave (ono što mora dva puta zavrijeti, pa se miješa ovako, a ne onako, pa se ulije malo hladne vode bog-će-ga-znati-zašto, pa se čeka da se neki vrag slegne) - priznajmo da su Talijani stvarno stručnjaci za kuhanje kave!
Pozdrav svima vama koji mislite da pijete kavu kada šalicu s vodom zagrijete u mikrovalnoj, ulijete žlicu kave/žlicu šećera, pa sve skupa suknete u sebe…
Sedamdesete godine prošloga stoljeća počeci su ispijanja espressa u Zagrebu. Prvi zagrebački kafić nalazio se na Knežiji, na žalost ne mogu se sjetiti imena - bio sam još mali i nisam smio piti kavu! Nakon njega otvorio se Vejn u Jagićevoj, pa je krenuo stampedo: Safari u Vlaškoj, Matchball Bore Jovanovića u Kršnjavoga, itd. Moj je izbor pao na Papagaj Zlatka Žagmeštra. Daleko najbolji espresso i sve ostale inačice talijanske kave u „Papigi“ je kuhao Deva. Uživao sam gledati kako radi kavu, a kada je složio cappuccino, pjena je bila toliko čvrsta da je žličica stajala okomito!
U današnje se vrijeme, recimo u Austriji gdje živim, može popiti solidan espresso. Sjećam se osamdesetih godina kada sam odlazio u Austriju pa htio popiti kavu. Kakvih je tu sve čuda i imena bilo. Ja znatiželjan, pa naručujem. Recimo, kava „Einspänner“. Gledam ja u rječnik značenje te meni egzotične riječi. Prijevod: kola u koja je upregnut jedan konj (!?). Ajd, naručim ja tog konja, pa da vidimo što ću dobiti. Stiže filter kava sa šlagom! Konju ni traga...
Kasnije saznam da je kava sa šlagom dobila ime „kola s konjem“ jer su se kočijaši u zimskim danima krijepili kavom, pa da se kava ne bi prebrzo ohladila - pokrili su je tučenim slatkim vrhnjem. Kada sam naručio cappuccino i dobio isto kao i onaj jednopreg, samo u staklenoj čaši, odustao sam zanavijek od ispijanja austrijskih marifetluka što ih kavom nazivaju.
Pred nekoliko se godina na europskom tržištu pojavila najskuplja kava na svijetu, Kopi Luwak. Kava dolazi iz Indonezije, a tehnologija kojom se dobiva je nadasve zanimljiva. Naime, male životinje, Azijske cibetke jedu sirova zrna te rijetke i skupe kave, a specijalni enzimi u probavnom traktu tih mačaka vežu na sebe gorčinu bobica, koja na kraju, logično - i izlaze iz probavnog trakta. Sakupljači bobica iz cibetkinih izmeta čiste, steriliziraju i prže probavljene bobice, i na taj način dobivate najskuplju kavu na svijetu. Zamislite kad učiteljica u školi pita dijete – „Što ti je otac po zanimanju?“.
Kopi Luwak se ne može spravljati kao filter ili turska kava - ona je grubo mljevena i sprema se po sistemu „french press“. Okus je čudan. Ili ćete se oduševiti, ili ne. Meni je odlična, pogotovo kada se vidi tanak sloj nekog eteričnog ulja kada spravite kavu. Okus ostaje još satima…
I za kraj, opet jedan ekstrem. Najjača kava na svijetu. Čim sam ju „nanjušio“ odmah sam je i naručio. Pa da vidimo i to čudo! Kava pod znakovitim imenom „DEAD WISH“. Kada sam pročitao da se kava radi po sistemu filter-kave, već mi je bilo slabo. Dakle, napravih ovu 5x jaču kavu od obične… Okus? Bezvezan, ali cijela priča oko te kave, ime i marketing učinili su da su zalihe ove male američke manufakture uvijek rasprodane. U međuvremenu je ista tvrtka napravila još jaču kavu, pod imenom Valhalla Java, koju sigurno neću kušati.
Neka vam ispijanje kave, ma kakva ona bila bude užitak, a ne navika, pozdravljam vas uz jedan Nespressov Kazaar. Kratak, najkraći…
Spreman za raspravu, uvijek vaš - Gastroterminator!
