Logično, vlasnik se ne zove Đuro, nego Nikola Božić – Đuro je ipak pradjed. Ovome mladom čovjeku je počelo ići na živce što on i otac po mizernim cijenama prodaju plodove svog truda (lova i vinograda), pa su kupili imanje, uložili sve u stvaranje Hiže, i nakon devet godina predanog rada, odricanja, ali i vjere da se može uspjeti samo od vlastitog zalaganja – danas sjedimo uz laganu urbanu glazbu, slušamo Radio 101, pijemo savršen prirodni sok od koprive i mente i čekamo neke od specijaliteta o kojima već dulje vremena pričaju Toplice, Varaždin, ali i svega 35 minuta udaljen Zagreb.
Razloga je više, ali jedan od osnovnih je simbioza obitelji Božić koja je u potpunosti ubačena u biznis. Tata nabavlja meso iz domaćih lovišta, Nikola je PR, marketing, HR i još nešto, i nabavlja meso isključivo iz domaćih lovišta, mama radi priloge, kruh i čudesne juhe na bazi kalničkih šumskih gljiva, Nikolina sestra Biba pomaže u kuhinji, a za roštiljem i šankom su pouzdani prijatelji. I onda kako da sve ne funkcionira upravo sjajno?
Kada ste preskočili prvu prepreku u vidu domaćih rakija, sokova i gemišta (sjajna bijela kupaža, bez naglašenih kiselina i gorčine), preskočili već otprije poznatu juhu od gljiva ili pohane bukovače a la mama jer se čuvate za meso, vrijeme je da počnete jesti ono po čemu je Đurina hiža najpoznatija - plodove tora. Srneći ćevapi su modificirani u odnosu na prošlu sezonu, i sad su uz više loja i jači udio junetine (60-40%) još sočniji i mekši. Tope se u ustima, kao da su punjeni pravim mesom, a ne neposnatim materijalom kao u većini današnjih ćevabdžinica. Čudo...
Nastavljamo u mesnom tonu. Ovdje su među prvima shvatili sve prednosti firme Meat the king, koja se odnedavno bavi uzgojem dry ageing mesa, pa vas na meniju očekuju čudesa od mesa, steakovi odležali, 20, 35 i preko 50 dana! Samo za sladokusce, nemojte se igrati ako niste ozbiljan gurman... Iako je na meniju 35 hrvatskih vinskih etiketa, od Trapana preko Bolfana, Koraka, Jareca, ili Tomca, stolno vino i dalje klizi i divno upotpunjava slasna i sočna svinjska rebra.
Po specijalnom receptu, kao i u taman pikantnom domaćem umaku, idealno se slažu s kupus salatom utopljenom u bučinom ulju.
„Cilj nam je imati samo najbolje, i biti najbolji u svom poslu. Znamo da je to težak i mukotrpan put, ali jednostavno smo tako odgojeni, i tome težimo. Nekad u šali kažemo da želimo biti Brdska monarhija, ali nakon puno godina rada sad po licima zadovoljnih gostiju konačno vidimo da se trud isplatio.“ govori nam Nikola Božić dok otvoreno govori kako svaki dan isprobavaju nove recept dok ne dobiju ono što su tražili.
Na meniju je tek dvadesetak jela, sluša se priroda i nabavlja povrće s varaždinskog placa – naravno, što ujutro ne pokupe u šumi i okolici. Broje se dani kad će roditi i prvo povrće koje su sami zasadili! Maslinova ulja i octovi koji polako postaju Nikolin fetiš, nisu s OPG-a, ali su najviša klasa. Seoski turizam ne dozvoljava gazirane sokove, pa maksimalnih osamdesetak gostiju uživa u sokovima od jabuke, višnje i puno finih vina, dok mirisi s roštilja na ugljen (u tjednu) i drva (za vikend) draškaju nosnice i zovu na još.
Sladoled od vanilije s bučinim košticama i uljem dolazi kao točka na u, jer komad gigantskog srnećeg filea – nosimo doma u doggy bagu. Nije stalo, što ćete, znate kako je kad dođete na selo.
Uglavnom, Đurina hiža je savršena oaza za bijeg od napornog dana u uredu, mirenje s dragom osobom koja vas trpi u kućanstvu, obiteljski izlet na putu do predivnog Varaždina, ili razgledavanje Rimskih nalazišta u Toplicama. Možda odigrate i neki Disc golf turnir?
Sigurni smo samo u jedno – Varaždinski kraj nećete napustiti gladni. Dapače...
Info: Đurina Hiža, Varaždinska 70 Varaždinske Toplice
Telefon: 042/668148 ili 098/9562435, utorkom zatvoreno!
Web:
Facebook:
