Već mjesec dana pozorno pratim kako tim organizatora odrađuje velik posao pripreme festivala i što su sve prošli suci, kojima je na ocjenjivanje stiglo 325 od prijavljenih 350 uzoraka, a u subotu sam stjecajem okolnosti mogao otići i korak dalje, te zaviriti iza kulisa ove fešte svih pivskih fešta u državi. Kako sam se iz Daruvara povezao s majstorom pivarom lokalne pivovare Krešom Marićem, a on je morao i dovesti i pivo za dućan Magic Beer Room Lude Beauraina, u čijem prostoru se prvenstvo i održava, a i za točenje na fešti, pa je morao doći podosta ranije, kako bi sve pripremio do početka točenja.
Dva sata prije službenog otvaranja u prostranom dvorištu i vrtu sve je vrvjelo životom - slagani su točionici, postavljani rasporedi točenja, na pozornici su trajale tonske probe, s roštilja se uvelike pušilo i mirisalo, a u hladu mnogobrojnih stabala suci su dovršavali svoj posao, birajući među pobjednicima pojedinih kategorija najboljega od najboljih, odnosno nositelja naslova The Best Of Show. Točionici za uvarke kućnih pivara složeni su ovoga puta u vanjskom dijelu areala, a u zatvorenom su bila piva komercijalnih pivovara; Daruvara, Medvedgrada, Varionice, Bošnjaka...Pokazalo se to odličnim, a još bolje bilo to što načinjanje kegova nije bilo fiksirano u određeno vrijeme, nego je za svaku pipu bio određen redoslijed istakanja i kako je koja bačva ispražnjena, tako je na njezino mjesto dolazila nova i točenje se nastavljalo.
Deset pipa, pedeset bačava, i eto ti rješenja. I ako se gdjegdje formirao red, to je samo značilo da su ljudi namirisali kakvu poslasticu i da će ona biti istočena dok kažeš keks. Općenito, organizatori su napravili veliki korak naprijed i sve odradili praktično besprijekorno, uglavnom ispravljajući uočene greške iz prethodnih godina. Baš kako je i najavljeno uoči festivala, osluškivali su primjedbe posjetitelja i sve mijenjali na bolje.
U najkraćem, bilo je ovako: Kotizacija od 80 kuna sadržavala je bon za hranu, za jedan obrok, koji je bio uistinu obilan i vjerojatno svakome dovoljan, a ujedno je posjetiteljima sugerirano da, ako misle da će im jedan obrok biti malo, ponesu sendviče ili drugu suhu hranu. Dalje, dobivali su čašu, doduše plastičnu, ali od solidne debele plastike i s logom Pivarstva.info, organizatora Prvenstva, koja je služila za sve degustacije. Da bi se čaša mogla višekratno upotrijebiti, postavljeni su ispirači, a na više mjesta bili su i aparati s pitkom vodom, gdje se također mogla isprati čaša.
A za one koji su trebali održati vlažnost grla između dva svoja homebrew favorita, a već su isprobali sve što su nudile komercijalne pivovare na unutrašnjim pipama, bio je Ludin dućan Magic Beer Room sa stotinama sjajnih belgijskih i hrvatskih, ali i njemačkih i čeških i raznih drugih piva. Svoj su doprinos dali i stalni moderatori Milan Peh i Domagoj Jakopović Ribafish, koji su s Ivanom Naukovićem predstavili novo pivo Pivovare i pivnice Medvedgrad - Cug majstora, još jedno sjajno pivo s genijalnom pričom.
Hommage legendarnom Samoborčeku imao je u subotu svjetsku premijeru, a svi koji su se domogli svoje čaše neštedimice su hvalili taj plemeniti pilsner, nastao kao prva kolaboracija Medvedgrada i njegova majstora pivara Božidara Kostanjčara sa samoborskim homebrewerom i lokomotivom hrvatskog kućnog pivarstva Mattom Hollingsworthom. Obojici mogu reći samo jedno - kapa do poda! Kao i sva druga piva koja dolaze iz Medvedgrada i ovo ima odličnu etiketu, koja je priča za sebe. Kreirao ju je strip crtač Stjepan Bartolić, a kako znamo da je Matt stripaš, onda to ima dodatnu simboličku dimenziju. Na etiketi je vlakovođa koji diže čašu piva, a iza njega je lokomotiva omiljenog uskotračnog vlaka. I sami ste zacijelo primijetili da „Cug majstor" osim što označava mašinista, dakle vozača lokomotive, ima i očigledne veze s „cuganjem"...
Na drugoj pipi medvedgradskog točionika teklo je Ljeto u Zagrebu, fini osvježavajući Witt, koji je srca svih ljubitelja pšeničnog piva na belgijski način osvojio prošle godine, kada se pojavio prvi put, da bi se ove godine vratio, i to uz točenu još i u flaširanoj varijanti.
Vrhunac dana bilo je proglašenje pobjednika i podjela medalja - ukupno trideset šest odličja u dvanaest kategorija, s tim da u jednoj - Strong Belgian & Trappist Ales - nije dodijeljeno zlato, već samo srebro i bronca. Najviše nagrada, ukupno dvadeset i jedna, ostala je u Hrvatskoj, ali podatak da su po dvije medalje otišle pivarima iz Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Bugarsle i Ujedinjenog Kraljevstva, jedna pivaru iz Slovačke, a pet i ona najsjajnija na Best of Show kućnim pivarima iz Slovenije, govori ne samo da je remetinečki happening našao svoje mjesto pod suncem, nego očito postao poznat i važan, kad se na njemu natječu i homebreweri iz pivarskih velesila.
Pobjednike je proglašavao i odličja vješao oko vrata dvojac koji je najzaslužniji za čitavu hombrewersku priču - šef foruma Pivarstvo.info i Zmajske pivovare Andrej Čapka, te američki Samoborac Matt Hollingsworth. Višestruki laureati s po tri medalje su Silvije Boroša, Bojan Grbec, te Miha Tome, Slovenac, koji je ponio i naslov Best of Show za svoj Full Brett u kategoriji „Razno". Danijel Babić, Martin Bedeković, Janko Cvitaš, Anđelko Zrinski, Goran Kramarić okitili su se s po dvije medalje. Sucima, koji su tjednima vrijedno ocjenjivali pripada također zasluženo priznanje, a najmiliji im je kompliment zacijelo radost pobjednika, kao i ocjene insajdera, koje su odreda pozitivne. A ocjena svih je da je prvenstvo uspjelo u svakom pogledu i da smo dobili pivski događaj kakvog se ne bi postidjela nijedna zemlja velike pivske tradicije. Pivski bloger Zaognom, i sam kućni pivar, čije smo radove mogli kušati i u subotu ne štedi komplimente, a isto je i s Markom Ožegovićem, ili Večernjakovim blogerom Zoranom Vitasom... sa svih strana pljušte samo pohvale.
Najbolje je i najjače ipak ono što se vidjelo, čulo i popilo te subote u Remetincu. Tamo se sjatilo i staro i mlado, s tim da je mladih kudikamo više, i žensko i muško, netko zato što kuha pivo doma, netko se na taj pothvat sprema, netko nema takvih ambicija, ali obožava kućne uvarke, drugi pak naprosto vole dobro pivo - svi su oni bili na pravom mjestu i odlično se zabavljali. Prvenstvo, naravno, nisu propustili ni dečki iz Križevaca, kako iz pivovare, tako i udruge kućnih pivara, bili su tu i Petrinjski, i Požežani, koji su nam (s pravom) spočitnuli da nismo bili ni na jednoj Požeškoj krigli, pa slijedeću nipošto ne smijemo propustiti, kad smo okusili Pivana, shvatili smo da bi to bio veliki grijeh.
Nisu izostali ni Dalmatinci iz splitskog LaBa sa svojim Barbom, i iz udruge Hmelj s nizom kućnih piva, a ni Pivari sjever, koji su zaposjeli jedan tap i na njemu izmjenjivali uvarke svojih članova, pa Slovaci, pa Bosanci, pa štatijaznam, pa je najavljen Brewtal - brutalni pivski festival na Rabu slijedećeg vikenda, pa je prošetano lijepo mnoštvo pivskih majica, koje je pokazalo koliko u tom svijetu slada i hmelja ima invencije i duha. Mnogi su odmah obukli i majice sa službenim logom Prvenstva, koje ne možemo a da još jednom ne pohvalimo i ne ponovimo da je dizajn djelo Juliana Dassaia iz Ohija a da je logo kolorirao - tko drugi, nego Matt Hollingsworth.
Toliko dobrih vibracija i, nemojmo se lagati, toliko piva, u pravilu s povećim udjelom alkohola, a bez i najmanjeg problema, samo s puno zabave, puno dobre volje, puno sjajnih susreta i toliko priča, da bi mogla napisati knjiga, a ne jedan članak. A to još nismo spomenuli da je atmosferi toga lijepog sunčanog i toplog poslijepodneva pridonijela i svirka rock bendova Size Matters, Halftonz i Mališani, te plesne skupine Irish Maiden... pa, eto, da spomenemo.
Tekst preuzet s portala Pivnica.net., a urednik portala Gastro.hr potpisuje svaku riječ, jer je također bio prisutan, i uvijek će biti, živio homebrew!
