Početkom svibnja u jednoj divnoj vikendici na Papuku kuhale su se delicije poput salate od matovilca, korijena srijemuša, klica i dimljenog šarana, juhe od mladog graška i mente, šparoge i mladi luk, pljeskavice od vepra i slanine s jajem na oko, pa onda još i janjetina s inćunima, češnjakom i ružmarinom i mentom u kombinaciji s bobom, bijelim grahom i divljim špinatom. Najslađi dio bio je pak slijed po receptu Majine bake - jednostavan kolač s jagodama i šlagom.
"Nakon zimske priče i debelog minusa, dočekalo me sušno proljeće koje nije zazelenilo koliko sam željela. Fali mi cvijeća i zeleno zelene livade. Najavljeni pljuskovi zaobišli su moju skrivenu lokaciju i opet stali na moju stranu. Opet sam praznovjerna i vjerujem kako se trud mora nagraditi, pa makar me nebo nagrađivalo", napisala je Maja na svom blogu.
Papuk je procvao, stolovi su bili ukrašeni livadnim cvijećem. Onako, za autentičnu atmosferu. Uz cvijeće, Maja je za svoj proljetni ručak posudila i nešto bakine čipke, mamin antikni srebrni beštek i stvorila priču, kako kaže, onu obiteljsku, žensku, odgojno-kulinarsku. Maštovitost im je u obitelji, pa je tako Majina sestra izvezla i pregaču s ptičicom koju je Maja zamislila kao simbol svoje divne, proljetne priče. Zajedničkim su snagama pripremile sve do zadnjeg detalja, skuhale raskošan ručak, a gosti su počeli pristizati.
Iako ovom ručku nismo prisustvovali, s obzirom na zimsko iskustvo na Papuku, nedavni razgovor s Majom i divan post na njezinom blog, učinilo nam se da je atmosfera bila jednako divna kao i ona zimska. Domaća, topla, prijateljska.
Maja voli vatru, pa stoga ne čudi što je i ovaj ručak u potpunosti pripremala na otvorenom. Krčkalo se u loncima i pucketalo s vruće rešetke, miris se širio prirodom i mamio znatiželjne goste. Postoji li išta bolje?
"Moja kujna u šumi radi na drva, isključivo i samo. Duži je to i teži put, ali vrijedi svake sekunde, svakog atoma truda."
Osim raskošnog menija, Maja je gostima pripremila i domaće rakije te snack dobrodošlice, paštetu od pečenog smuđa, amura, tolstolobika i štuke s povrćem. Savršen način za međusobno upoznavanje i grickanje dok se čeka ručak. Za vinski dio pobrinula se vinarija Pinkert čija su vina, prema Majinim riječima, divno nadopunila svaki od navedenih sljedova.
I dok vas prepuštamo divnim fotografijama u režiji genijalnog Tomislava Šilovinca i Sanje Andraković, mi već maštamo o upadanju na Majin idući ručak. Cijelu priču pronađite na Majinom blogu maXYama.
