Jedan se brat kuhajući i putujući po svijetu zaljubio u Hrvatsku, drugi je pristao ostaviti posao u Microsoftu, pronašli su prostor koji im je odgovarao, i Curry bowl je mogao biti otvoren. Imao sam priliku razgovarati s oba brata, ali svega po deset minuta jer su morali trčati rješavati papire, bez čega bi, kako kažu – bili savršeno zadovoljni početkom svoje male odiseje.
Tkalčićeva 44 donedavno je bila dom Rocketburgeru, finoj hamburgernici s još boljim pivima. No, kako su oni odselili malo poviše, iza plastificirane terase osvanulo je nešto sasvim novo na dosadašnjem hrvatskom gastro nebu – šrilankanski restoran! Braća Bryan i Clement Senaratne doveli su chefa Kumara koji je nekoliko mjeseci pripremao naše kuhare da spremaju onakva jela kakva je on pripemao čak i Billu Clintonu!
Mjesec dana nakon otvorenja, stvar se uhodala, zgodne konobarice trčkaraju oko stolova i objašnjavaju koliko je što ljuto, kuhari sjeckaju meso i povrće, i imate dojam da ste u nekoj sretnoj košnici/tvornici. A sve to uz neodoljiv miris curryja u koji sam se zaljubio davno u Cardiffu kad sam ostavio srce i dnevnice kod divnog starog Bangladešanina u još starijoj kamp kućici... Pouka – jedite streetfood!
Streetfoodom se smatra i Curry bowl, iako je udobnije sjesti i jesti ljute specijalitete nego ih grickati s nogu. Krenuli su i s dostavom, ali pravi boom očekuju oko ljeta, kad se nadaju i dolasku prvih azijskih piva (Lion), koja navodno fantastično prate ljutinu curryja. No, i tamni Budweiser je sjajno sjeo, dapače...
Na meniju nema previše jela, a proširit će ga kad ovaj dovedu do savršenstva – priprema se odvija od 7.30 ujutro, dok se vrata otvaraju tek u 11. Dakle, stvarno ozbiljna priča. No, što se u biti jede kod braće Šrilančana? Počeli smo s pilećim prstićima, fino pohanim i posluženim s ljutkastom curry majonezom. Fino, korektno. inače, osoblje vas uvijek pita koji level ljutine želite, pa će ljutislavi i ljutilice – doći na svoje. Od najslabije ljutine meni je izbio znoj na obraščićima, čelu i malo skalpa. Dakle, ubojito!
Tu je i orange sambo, salata od kokosa, devil dishes za ljubitelje pakla u želucu te mediteranski kutak za partibrejkere koji ne vole curry. To je i najskuplji dio menija, oko 60 kuna, a sva druga jela su ispod 40 – više nego pristupačno. U ponudi su i sendviči sa sirom i kokosom (glavna namirnica u gotovo svakom jelu), no nama je za oko i zub zapelo jelo imena kottu. Šrilankanski hamburger najpopularnije je ulično jelo otočne države južno od indijskog potkontinenta, a polako osvaja i Zagreb. Kottu u prijevodu znači nasjeckan, a nasjeckani su i roti, povrće, jaja i meso, naravno po vašem izboru. Preporučamo piletinu jer se uzimaju sočniji dijelovi.
Uglavnom, pred vama se stvori brdašce od čvrste tjestenine, milijun vrsta povrća, mesom, i sve to stoji nekako stameno i ponosno. Na tanjuru je i posudica s juhom od curyja koju možete izliti po stošcu, ili umakati komad po komad. Ljuto, pikantno, fino, moćno. Porcija zasiti stokilaša, a o ljutini sam već pričao... Ukratko, ovo je eksplozija povrtnih okusa u ljutoj finoj opnici. Za svaku preporuku!
U Curry bowl danas dolaze svi, pretežno ljudi koji su nešto pročitali i proputovali u životu, pa razumiju o kakvoj se delikatesi radi. Naletite i vi u Tkalčićevu 44 i okusite dašak dalekog istoka, lijepo je cijeniti svoju gastronomiju, ali definitivno treba isprobati i stranu. Pogotovo ako jeoj se pristupa tako kvalitetno kao u Curry Bowlu. Sigurno će vam se dopasti!
