Hromalić je zanat usavršio na pariškoj školi Ferrandi, a dašak prijestolnice slastičarstva prenio je i u Time. „Činilo mi se besmisleno u Francuskoj raditi 15 sati u proizvodnji tuđih proizvoda, kada ionako poznajem sve tehnike. Zašto, kada mogu sve to sam napraviti“, govori. I ovim jednostavnim zašto svim je obožavateljima slastica učinio veliku uslugu.
Ono što je svakako francuski u Timeu je Robertov potpis na desertima i u samom prostoru. „To je velika odgovornost jer stojim iza svakog kolača imenom i prezimenom. To su moji proizvodi i ponosan sam na sebe“, dodaje. Ova je praksa kod nas nova, ali svakako ulijeva povjerenje u kvalitetan rad mladog slastičara i porijeklo svakog sastojka.
Drugi su bitan segment općepoznata imena slastica, a inspiracija je za neke proizašla i iz naše tradicije. Posjetitelji se ne moraju boriti s pravilnim izgovorom naziva jer su vrlo jednostavni – Gibanica, Čupavac, Kremšnita, tart od limuna… Robert je napravio vrlo uspješnu i delikatnu rekompoziciju svakog deserta i završni su produkti neočekivani i očaravajući. Nastavlja revoluciju vrhunskih slastica koju je prije nekoliko godina pokrenula njegova mentorica Petra Jelenić otvaranjem slastičarnice Mak na konac.
Jedan kolač - nekoliko dana pripreme
Robert barem dan tjedno posvećuje kreativnom procesu i aktivno radi na proširenju ponude. „Ne želim imati hrpu kolača koji su nedorečeni, već je cilj svakih nekoliko tjedana ubaciti neki novi, izbaciti nešto staro, cirkulirati“, dodaje. Najnoviji je u ponudi čokoladni desert s viskijem, a uskoro će u prodaju i paste, uz pomoć kojih i sami kod kuće možete napraviti vrhunski kolač.
„Minimalan je proces izrade jednog kolača tri dana, povremeno i četiri ili pet. Zasebno se rade biskviti, paste, kreme, glazure i na kraju se sve spaja“, govori. S obzirom na kvalitetu sastojaka i dugotrajan proces izrade, kao i kompleksnost tehnika, i cijena je nešto viša od prosjeka. „Iz prve sam ruke vidio kako se radi u Parizu i nisam htio pristati na ništa manje. Mislim da se u Hrvatskoj često šlepaju i traže alternative, ali ovdje je jednostavno nema“, pojašnjava.
Za ovakav bi kolač u nekom inozemnom pastry shopu trebali izdvojiti desetak eura, a u Timeu su cijene ipak u skladu s hrvatskim standardom – između 30 i 40 kuna. Pojesti ga možete na vanjskoj terasi ili ga ponijeti sa sobom u praktično osmišljenom pakiranju koje osigurava da netaknut stigne na cilj. Robertova je želja da sladokusci uživaju u svakom zalogaju na omiljenom mjestu u gradu, baš kao što je običaj i u Parizu.
Kako je u pitanju kompleksan proces izrade, presudna je organizacija šesteročlanog tima u kuhinji. Svi su perspektivni slastičari u dvadesetima, koji su priliku dobili prijavom na oglas na Facebooku. Neuobičajena, ali očito i uspješna metoda! „Pročitao sam puno životopisa i na kraju zaposlio nekoliko mladih ljudi koji su jednostavno poznavali osnove rada u kuhinji. Radio sam s njima, uputio ih i stvarno su besprijekorni u izradi nekih komponenti, a kod preostalih im pomažem“, govori.
Time nadmašio želje i očekivanja
U potrazi su za još nekoliko članova tima, budući da je interes daleko nadmašio očekivanja. Pravi je dokaz informacija o 550 prodanih kolača prvu subotu nakon otvaranja, a kolači se i po nekoliko puta prenose iz obližnje kuhinje u istoimenom restoranu u Petrinjskoj ulici. „Zamišljao sam polovicu od ovog što Time već sada jest. Polako ćemo u ponudu ubaciti i neke torte, ali i paketiće namirnica s receptima tako da se i kod kuće može napraviti neki desert“, govori zadovoljno o postignutom i o planovima.
Ako vas istinski vesele bogate kreme, krckanje tanke čokolade, slojevitost i pomalo français dizajn, svakako svratite u Time i počastite se nekom od Robertovih slastica.
