Odmaknut ćemo se malo iz Zagreba do Križevaca. To je nekako i moj kraj pošto sam odrasla u mjestu tek desetak kilometara dalje. Često me ljudi pitaju za preporuke restorana i u tom dijelu Lijepe naše, a ja rijetko imam što za preporučiti jer iako je ovo predivan kraj, kvalitetnih restorana je zapravo malo do nimalo. Potraga za restoranom u Križevcima gdje bismo ručkom proslavili mamin rođendan je završila upravo u Gornjevinskoj kleti.
Rustikalno fino uređena, ova klet zaista vraća u neka stara vremena;
Simpatičan je to restoran malo van samog grada, u Gronjim Vinama, okružen vinogradima, kletima i šumom. Bila sam tamo prije, rekla bih 7 - 8 godina, a sad je bilo vrijeme za povratak.
Ime ovog restorana sasvim odgovara atmosferi. Rustikalno fino uređena, ova klet zaista vraća u neka stara vremena, ali ipak smo u malo krivo vrijeme došli da uživamo na terasi s pogledom na zelenilo pa ćemo svakako ovaj posjet morati ponoviti na proljeće, a sigurno će se i na meniju naći nekih novih sezonskih okusa.
Za početak smo se odlučili držati klasike pa smo kao predjelo zapravo uzeli srneći gulaš s okruglicama od kruha;
Jelovnik nije opširan što je odlična vijest, a trude se ovdje neka stara jela ipak malo modernizirati. Za početak smo se odlučili držati klasike pa smo kao predjelo zapravo uzeli srneći gulaš s okruglicama od kruha. Privlačili su me i luleki u umaku od češnjaka – i ovo jelo svakako stavljam na popis za sljedeći put.
Srneći je bio baš žestok. Odličan, gust, puno savršeno kuhanog mesa koje je bilo mekano, ali se nije raspadalo. Jedina zamjerka je bila slanoća, no ništa što malo rajnskog rizlinga lokalnog vinara nije moglo popraviti, a uz opet izvrsne okruglice od kruha, taman se slanoća rasporedila. Već sam bila iznenađena i vidim da ću ovo mjesto posjećivati češće kad poželim izbjeći kuhanje kod roditelja.
Gornjevinska klet je poznata po svojoj teletini ispod peke, a tko smo mi da proturječimo pa se nismo dugo dvoumili što ćemo naručiti. Uz još jednu porciju pačjih prsa koje smo morali probati dok su sjećanja na ona najbolja pačja prsa u Balonu još svježa.
Miješana salata;
Krenut ću od salate. Naručivanje salate kod nas ide uvijek „Jednu miješanu, molim vas“. I uvijek dobijemo isto. Salata kristalka, malo rajčice, puno kupusa i eventualno krastavci. Rijetko začinjeno već samo posloženo u premalu zdjelicu pa to probaš promiješati pa sve ispada pa ti se ne da i na kraju pojedeš tako kako je. Moje traume idu daleko pa zato posvećujemo ovoj zaista miješanoj salati toliko redaka. Začinili su je savršeno i – promiješali. Bilo je tu i rajčice i kupusa, matovilca, kristalke, a svega po malo i nije ispadalo iz zdjelice. Hvala im na tome.
Teletina ispod peke i pržene ploške krumpira;
Teletina nas nije razočarala. Ok, ja volim one žlundraste masnije komade, kosti i sve ono što normalni ljudi ne vole, a ovdje su došli narezani fini komadi teletine za koje sam već unaprijed pretpostavila da će biti suhi. Nisu bili. Sočno, mekano, taman slano, baš je prijalo. Porcije odlične, a ako već moram cjepidlačiti, a nije vezano samo za ovaj restoran već i sve ostale. Pole od krumpira. Kad mi netko kaže pole od krumpira, očekujem domaći krumpir prerezan na pola i zapečen u pećnici. Kad mi netko kaže ploške krumpira, očekujem pečene ploške krumpira. Ovo su bile pržene ploške krumpira i nikako im ništa ne zamjeram osim naziva. Uz teletinu bih ipak očekivala krumpir koji se pekao s mesom ili da se bar pravimo da je takav. No, nije pokvarilo dojam jer je prilog drugom jelu bio maštovit i zaista za preporuku.
Pačja prsa i griz od ječma;
Volim probati nešto novo, a griz od ječma koji je došao uz pačja prsa je bio baš to. Nisam obožavatelj palente pa je ovo zapravo odlična zamjena za ljude poput mene. Kremasto, odlične teksture, jedino bih mu dodala još malo začin. S par pečenih cherry rajčica, bio je ovo odličan prilog prsima iako bih ga rado vidjela u kombinaciji s nekim umakom. Pačja prsa su bila sočna, taman začinjena, nisu bila presušena, ali nisu bila ni najbolja koja smo pojeli. Zlatna medalja tu i dalje ostaje u Balonu.
Jabuke u vinu i palačinke;
Nismo više mogli disati, ali opet, desert se ne odbija, pogotovo kad sam čula da imaju jabuke u vinu. Zgodan desert poslužen u čaši je poput nekog gustog kompota od jabuke, vino je tu, no nije preintenzivno, a sve je još preliveno tučenim slatkim vrhnjem. Lagano, svježe i zanimljivo, da se odmaknemo od uvijek prisutne kruške u vinu. Nismo zaobišli ni palačinke koje su dobile i više nego prolaznu ocjenu i to zbog ukusnog nadjeva od oraha kuhanih u mlijeku. Nema previše šećera i orasi su u prvom planu – dovoljno da poželimo isprobati i onu s orasima i čokoladom. Da, ja sam jedna od tih koja trpa čokoladu na sve palačinke.
Za sljedeći posjet ostavljam već spomenute luleke, a svakako bi htjela isprobati i prigorsku juhu, šljivarsku pisanicu pa i batak i zabatak s roštilja. U ovom se restoranu jede pošteno i nećete se kad platite račun osjećati prevareno. To je postao dosta bitan kriterij danas dok svi štede na kvaliteti, ali ne i na broju redaka na računu.
Ako ogladnite u Križevcima, Gornjevinska klet definitivno ima našu preporuku, svatko će naći nešto za sebe na jelovniku, a usput ćete uživati i u prekrasnoj prirodi i ambijentu prave prigorske kleti.
