Pojesti samo jedan kikiriki i na tome se zaustaviti pokazatelj je jake snage volje. Barem tako kaže stara izreka, ali da to nije daleko od istine znaju svi koji su se našli u toj dilemi. No jedna od omiljenih delicija SAD-a, ali i nekih europskih te Azijskih zemalja upravo je maslac od kikirikija, ukusni namaz od prženih i samljevenih sjemenki koji se uživa od kraja 19. stoljeća.
Kikiriki je sjemenka istoimene biljke iz obitelji mahunarki čiji plodovi rastu pod zemljom. Još su ih drevni Inke mljeli u pastu 1500 godina prije Krista, a poznavali su ih i Asteci. Sa područja današnjeg sjevernog Meksika španjolski su ga istraživači i trgovci donijeli u Europu odakle se proširio u Aziju i Afriku. Početkom 18. stoljeća Afrikanci su popularizirali kikiriki u sjevernoj Americi gdje je tek stoljeće kasnije počeo njegov širi uzgoj. Prvotno se koristio za proizvodnju ulja, ali popularnost mu je porasla kad su pržene sjemenke počeli prodavati ulični prodavači pogotovo tijekom bejzbol utakmica. Ipak, maslac od kikirikija najpoznatiji je i najomiljeniji proizvod od ove sjemenke.
Povijest maslaca od kikirikija seže u 19. stoljeće
Barem se troje ljudi smatra izumiteljima maslaca od kikirikija. Marcellus Gilmore Edson iz Kanade patentirao je 1884. pastu od kikirikija, gotov proizvod od sjemenki prženih između dviju vrućih ploča. Otac zobenih pahuljica, Dr. John Harvey Kellogg patentirao je 11 godina kasnije proces proizvodnje maslaca od kikirikija od sirovih sjemenki, kojim je hranio pacijente u svom „Battle Creek“ sanatoriju. Još jedan liječnik, Dr. Ambrose Straub iz St. Louisa u Missouriju patentirao je napravu za proizvodnju ovog maslaca 1903. godine kojim je pacijente bez zubi koji nisu mogli konzumirati krutu hranu tako opskrbljivao proteinima. Biznismen Joseph Rosefield je 1922. godine usavršio proces za za proizvodnju maslaca od kikirikija glatke konzistencije. Licencu svog izuma prodao je 6 godina kasnije tvrtki Pond poznatoj po „Peter Pan“ maslacu od kikirikija, a 1932. Rosefield je utemeljio vlastiti brend „Skippy“. Znanstvenik George Washington Carver zaslužan je za populariziranje proizvoda od ove sjemenke popisavši 300 načina korištenja kikirikija, ali on ipak nije, kako se to često pogrešno smatra, patentirao maslac od kikirikija. Ipak, zaslužan je što je je biljku kikirikija učinio najvažnijom poljoprivrednom kulturom na Američkom jugu početkom 20 stoljeća.
Prvotno su zbog visoke cijene maslac od kikirikija konzumirali samo imućniji slojevi društva. Kao hrana elite bio je posebno popularan u njujorškim čajanama gdje se sparivao sa različitom hranom poput pimenta, potočarke, sira, a posluživao se i na tostiranim krekerima. Uskoro je zbog povećanja proizvodnje kikirikija, ova namirnica dobila demokratičniji predznak pa su u sendvičima sa maslacem od kikirikija i marmelade počeli uživati i širi slojevi. Posebno su ih popularnim učinili američki vojnici tijekom Drugog svjetskog rata kojima je ovaj namaz bio izvor proteina, idealan hranjivi surogat za meso.
Maslac od kikirikija obiluje proteinima i antioksidansima
Maslac od kikirikija je najprodavaniji prehrambeni proizvod na američkom tržištu, a godišnje se pojede oko 350000 tona. Najviše se prodaje glatka varijanta („smooth“), ali i varijanta sa komadićima sjemenki („chunky“) je gotovo jednako popularna. Ovaj maslac ne sadrži kolesterol, izvrstan je izvor proteina te vitamina B3 i E, te obiluje antioksidansima. Odlikuje ga i trajnost pa se na prosječnoj sobnoj temperaturi može očuvati i nekoliko mjeseci. No ni ova namirnica nije izbjegla mračnu stranu industrijalizacije pa se često spominju slučajevi zaraze salmonelom zbog neadekvatne prerade biljaka kao i porast broja alergija na kikiriki, iako za to nema pouzdanih znanstvenih podataka. Unatoč tome maslac od kikirikija i dalje je najomiljenija poslastica SAD-a, a veoma je popularan i u Nizozemskoj gdje je znan kao „pindakaas“ (sir od kikirikija).
Sendviči od bijelog kruha sa maslacem od kikirikija, često i sa dodatkom marmelade, omiljena su užina djece i odraslih. Uzgojem kikirikija bavio se američki predsjednik Thomas Jefferson, danas Jimmy Carter, a jednom je prilikom i Bill Clinton priznao da mu je omiljeni sendvič isti kakav je volio i slavni Elvis Presley, sa maslacem od kikirikija i bananom. Jedan je od najčešćih sastojaka popularnih američkih industrijskih čokolada, a koristi se i kod pripreme različitih kolača i keksa. S njim eksperimentiraju brojni chefovi, a objavljuju i vlastite varijante slavnog „peanut butter“ sendviča.
Zbog omiljenosti ovog maslaca, okosnice američke gastro tradicije, 24. siječnja proglašen je nacionalnim danom maslaca od kikirikija. Stoga će se tada kada se u SAD-u obilježava „National Peanut Butter Day“, svatko moći pridružiti slavlju uz recept za kekse s popularnom namirnicom.
Keksi s maslacem od kikirikija
(Za 24 keksa)
Sastojci:
- 8 jušnih žlica maslaca
- 180 g glatkog maslaca od kikirikija
- 100 g šećera
- 100 g smeđeg šećera
- 1 veliko jaje
- ½ čajne žlice vanilinog ekstrakta
- 120 g brašna
- ¾ čajne žlice praška za pecivo
- prženi, slani kikiriki za posipanje (po želji)
Priprema
- Zagrijte pećnicu na 180 ̊ C. Sa strane priredite lim za pečenje obložen papirom za pečenje.
- U zdjeli mikserom tucite maslac, maslac od kikirikija te bijeli i smeđi šećer dok smjesa ne postane lagana i prozračna. Dodajte jaje i vanilin ekstrakt i miksajte srednjom brzinom dok se smjesa ne uveže.
- Izvadite dvije jušne žlice tijesta, oblikujte u kuglu i i stavite na pripremljeni lim za pečenje. Ponovite s ostatkom tijesta i pazite da su kugle međusobno udaljene oko 8 cm. Kako se ne bi ljepila za tijesto, uronite vrh vilice u toplu vodu i lagano sa stražnjom stranom pritisnite kuglu kako biste ju malo poravnali. Prije svakog ravnanja ponovo uronite vilicu u toplu vodu. Po želji svaku pospite sa nekoliko kikirikija.
- Pecite dok se keksi ne zazlate, 18 do 20 minuta, a zatim ohladite na rešetki. Čuvajte na sobnoj temperaturi u dobro zatvorenoj posudi do tjedan dana.