Svi koji su pročitali moj posljednji tekst znaju da smo u potrazi za originalnim hrvatskim jelom. I sad, svi vi koji ste pročitali, a i koji niste, sjednite jer je odgovor u najmanju ruku - potpuno neočekivan.
Čistokrvni hrvatski specijalitet zove se, naime - BUZARA!
Za objašnjenje same riječi buzara moramo se vratiti u vrijeme Mletaka. Naime, na mletačkim se galijama riječju buzara (busara, buzzara) nazivao kotlić u kojem se pripremala hrana za posadu. Tako smo dobili ime jela prema posudi u kojoj se spravlja. Kotlić je nestao, kao i Mleci, no Dalmacija je preuzela samu riječ i dodijelila je jednom od najfinijih jela, autohtonom hrvatskom jelu, njihovom veličanstvu - škampima na buzaru.
Kada smo sada lijepo upoznali „buzaru“, krenimo izanalizirati i škampe, pa ih na kraju i sljubiti u divne „Škampe na buzaru“.
Nemam pojma čime se hrane ti kvarnerski škampi, u kakve teretane ili salone ljepote odlaze i tko su im menadžeri, ali definitivno na svijetu boljih nema. Još kao klinac (da, i ja sam nekad bio klinac) imao sam čast jednom godišnje jesti škampe na buzaru. Ljetovali smo u Novom Vinodolskom i tata nas je za kraj godišnjeg odmora odveo u Klenovicu na škampe. Lovio sam ih nevješto po „buzari“ i pravio se da znam otvarati oklope, sisati im unutrašnjost kliješta i glavu, no zapravo se sjećam samo da su mi prsti bili izranjavani i opečeni i da sam jedva čekao da dođu palačinke. No, nakon napunjenih trbuha, hrpe praznih ljuštura i kruhom „oblizanih“ tanjura, taj divan okus škampa na buzaru – nikada nisam zaboravio.
Sama riječ škamp dolazi od mletačkog imena „scampo“, no Mleci su je preuzeli od starogrčke riječi „kámpc“ što označava crva, odnosno gusjenicu. Logično je objašnjenje da je, zbog mesa izvađenog iz njegovog repa, što neodoljivo podsjeća na gusjenicu - po tome i dobio ime. Škamp se toliko proširio po gastronomskom svijetu da ga, unatoč postojanju lokalnog naziva, kao „škamp“ poznaju širom planeta.
Nekada se lovio samo vršama, no dolaskom prvih koča u 19. stoljeću za škampe su počeli crni dani. Sam recept za škampe na buzaru je vrlo jednostavan, pa čak i za početnike. Jednostavno, ne možete „fulati“. Osim toga, mladi će kolege dobiti i na samopouzdanju, jer danas svi sa strahom gledaju na pripremu jela iz mora. Vraga! Što su plodovi mora ukusniji, to vam je manje namirnica i začina potrebno. Dakle, hrabro naprijed u pustolovinu.
Potrebno vam je:
1. 1 kg škampa srednje veličine (oni veliki su za grill) operite hladnom vodom i stavite da se ocijede
2. U malo (3-4 žlice) lagano zagrijanog maslinovog ulja ubacite 4 režnja nakosanog češnjaka i 4 žlice kosanog peršina
3. Ubacite škampe neka se par minuta veselo pirjaju
4. Dodajte papar i sol
5. Zatim stavite oko 2 dcl pasirane rajčice
6. Polagano podlijevajte sa 2 dcl bijelog vina i pirjajte na laganoj vatri dvadesetak minuta
7. Svako malo poklopite i pretresite (to će onako, baš izgledati fora za goste), a možete i promiješati
8. Ukoliko vam se sok čini prerijedak, pri kraju stavite žlicu do dvije krušnih mrvica.
Jednostavno, zar ne...
Želim vam da uživate u svojoj buzari, kao i u ovoj predivnoj fotografiji našeg poznatog majstora fotografije, Željka Koprolčeca.
I za kraj prigodan vic:
Muž i žena jedu škampe na buzaru. Šprica saft na sve strane.
Žena se pogleda i zaključi: „Izgledam ko svinja!“
Muž će na to: „A još si se i zaflekala!“
Zaflekane ili ne, voli vas vaš Gastroterminator!
