Zanimljiva je povezanost ovih keksića s blagdanima. Naime, tijekom 17. stoljeća, samo su profesionalni pekari specijalizirani za medenjake smjeli proizvoditi ove slastice tijekom cijele godine, dok je to amaterima bilo dozvoljeno samo za Božić i Uskrs. Iako danas smijemo raditi medenjake tijekom cijele godine, tradicija je ostala.
Za početak priče o medenjacima trebamo se vratiti stotine (po mnogima i tisuće) godina unazad… Još su drevni Egipćani, Rimljani i Grci med (kao njima jedini poznati zaslađivač) smatrali darom bogova. Radili su kolače od meda jer su vjerovali kako on ima magična iscjeliteljska svojstva te su takve (kao svojevrsnu amajliju) često nosili u bitke kako bi ih čuvao od zlih duhova.
U 13. stoljeću su njemački redovnici u Ulmu, a kasnije i u Nürnbergu, počeli s izradom medenih kolačića nazvanih Lebkuchen. Oni su smjesu meda, začina, orašastih plodova uz dodatak jako malo brašna stavljali na hostije kako se smjesa (koja je bila jako ljepljiva i mekana) ne bi zalijepila tijekom pečenja. Ti se kolači smatraju pretečama današnjih medenjaka.
U našim su krajevima popularniji medenjaci koje Nijemci zovu “Lebkuchenherzen” (iako ne samo u obliku srca). U njih ide nešto više brašna pa imaju čvršću strukturu i pogodniji su kako za izradu, tako i za prenošenje. Mogu biti punjeni pekmezom ili “prazni”, a preliveni su čokoladnom ili šećernom glazurom.
Osim meda, drugi najvažniji sastojak svih ovih tipova keksića je đumbir pa su oni u dobrom dijelu svijeta po njemu i dobili ime - gingerbread. Osim što im daje okus, on ih pomaže i očuvati dulje vremena, što je u povijesti bilo izrazito važno, a o ljekovitosti đumbira ne treba trošiti puno riječi jer se gotovo sve već zna.
Kako ova verzija ima puno veću količinu brašna od one stare njemačke, na engleskom su dvoru u vrijeme Elizabete I. (16. stoljeće) otkrili čari oblikovanja ovih keksa. Naime, ona je svojim najvažnijim gostima poklanjala gingerbread kekse koji su ličili na njih same.
Osim toga, diljem Europe su se keksi oblikovali u svece i takvi poklanjali u blagdansko vrijeme. I na kraju, naravno, ostao nam je i najpoznatiji keksoliki čovječuljak imenom Gingerbread Man koji je nastao u Americi i to kao priča objavljena u jednom časopisu za djecu. Priča ide tako da starica odluči svog muža iznenaditi gingerbreadom u obliku čovjeka. Kad je otvorila pećnicu, Gingerbread Man je oživio i nakon toga doživio brojne pustolovine.
Tako smo nakon mekanih medenjaka i gingerbread keksića došli i do najkreativnijeg dijela ove medene priče - medenih kućica. Ako ste se pitali što je nagnalo ljude da krenu raditi ovakve slatke kućice, odgovor je jednostavan – braća Grimm. U svjetski poznatoj bajci za djecu, Ivica i Marica usred šume dođu do kućice napravljene od medenjaka. Ideja je već tada bilo mnoštvo (kao i danas), ali kako bi im uspjelo sagraditi medene kućice, pekari su morali još malo adaptirati recept kako bi dobili puno čvršću strukturu. I tako je stvorena još jedna nadogradnja na dugu povijest medenjaka.
Ove sam godine, umjesto jedne, odlučio napraviti selo s nekoliko kućica. Kad svladate osnovnu tehniku, sve drugo je samo stvar inspiracije i mašte. Važno je da prvo pripremite šablone od kartona. Na netu postoji more raznih ideja sa šablonama pa ih možete samo isprintati ili se poigrajte do kraja i probudite arhitekta u sebi pa ih sami skicirajte.
Pokušajte već takve (kartonske) sastaviti kako bi na vrijeme otkrili imate li grešaka ili ne. Tijesto za koje donosim recept je idealno za pripremu ovakvih građevina jer je čvrsto i vrlo će se malo raširiti pa samim time neće uništiti vaš plan.
Za čvršće gingerbread tijesto:
- 175 gr smeđeg šećera
- 125 gr omekšalog maslaca
- 1 jaje
- 80 gr meda
- 350 gr glatkog brašna
- 1 žličica praška za pecivo
- 1 prstohvat soli
- 1 žličica đumbira
- 1 žličica cimeta
Za Royal Icing:
- 450-500 gr šećera u prahu
- 3 bjelanjka
- jestive boje
Priprema tijesta:
- Pjenasto izmiksajte smeđi šećer i maslac, zatim im dodajte jaje i med. Miksajte dok se ne povežu.
- U smjesu ubacite i ostale sastojke i miksajte dok ne dobijete kompaktno tijesto.
- Prebacite ga na prijanjajuću foliju, pritisnite da dobijete disk kako bi vam kasnije bilo lakše valjati, dobro omotajte i stavite u frižider na pola sata do sat kako bi se stisnulo. Ja ga već u ovom koraku volim podijeliti na dva dijela pa raditi s jednom polovicom dok je druga još u frižideru.
- Tijesto razvaljajte na brašnom posipanoj podlozi na željenu debljinu (naravno, ovisi o tome koje veličine će biti kućica, cca 2-3 mm za manje i srednje kućice).
- Oštrim nožem režite stranice pomoću šablona pa ih stavljajte na pleh za pečenje na pek papir. Iako se neće dići kao originalni gingerbread kolačići, svejedno ostavite malo prostora između.
- Pecite na 170 stupnjeva 10-12 minuta za manje kućice ili 15-ak minuta za veće komade.
- Kad je pečeno, ostavite par minuta na limu (jer su komadi mekani prije nego se ohlade) pa ih prebacite na rešetku za hlađenje.
Royal Icing:
- Bjelanjke prvo izmutite na srednjoj brzini dok se ne počnu pjeniti.
- Zatim dodajte oko 400-450 gr prosijanog šećera u prahu i miksajte na najvećoj brzini dok ne dobijete sjajnu ljepljivu smjesu.
- Ako je prerijetko, dodajte još malo šećera.
- Za ukrašavanje dodajte dijelu smjese malo prehrambene boje (ali pazite ako su tekuće boje jer ćete jako razvodniti smjesu)
- Bilješke
- Sastavljajte kućicu tek nakon par sati hlađenja ili drugi dan kako bi stranice dovoljno očvrsnule.
- Što se tiče icinga, on mora biti jako gust i ljepljiv. Služi za lijepljenje stranica kućica, ali i za ukrašavanje. Dio icinga s kojim trenutno ne radite prebacite u zdjelicu i odmah preko priljubite prianjajuću foliju jer će se jako brzo stvrdnuti.
- Preporuka je da prvo ukrasite stranice, a tek kad se ukrasi osuše sastavljate kuću.
- Nakon "lijepljenja" svakako ostavite kućice nekoliko sati na miru. Ako je kućica velika i teška, postavite potpornje koji drže stranice na kupu.
Dobar tek!
P.S. Želite li uživati u još više divnih delicija našeg novog kolumnista Dalibora, posjetite njegov blog moja-kuhinja ili Instagram profil daliborče.
