U našoj se kući nekako oduvijek pravila zimnica. Kiselio se kupus, pravila se turšija, sunčali su se krastavci, kuhali se džemovi. Kao klinka nisam bila ljubitelj kiselog kupusa, a danas sve više cijenim dobru sarmu (tko ne voli sarmu?!). Doduše, kupus više ne kiselimo jer ga nikad ne pojedemo toliko da bi se isplatilo, ali neke stvari se ipak ne propuštaju.
Kod nas nisu oduvijek mirisale pečene paprike, ali posljednjih godina se domaći ajvar ne propušta. Iako samo nekoliko teglica, ajvar se mora praviti.
Da, može se kupiti i možeš izabrati kakav god želiš, od koje god firme, iz koje god zemlje, blagi, ljuti, jako ljuti. Koliko god bili ukusni, ništa od toga nije ono pravo kad se usporedi s domaćim ajvarom, onim kojeg sam miješaš dok ti ruka ne otpadne. Priznajem, ja ga još nisam sama pravila jer je mama majstorica ajvara pa se ona uvijek pobrine za to.
Kad sam se, još kao mala, s roditeljima doselila u zgradu u Zagrebu u kojoj i danas stanujem, krajem ljeta na stubištu se svake godine, redovito, osjetio miris pečenih paprika, onih za ajvar.
Kad tu osjetiš miris pečenih rog paprika, znaš da susjeda s prvog kata pravi ajvar i znaš da je ljetu uskoro kraj. Već se radi zimnica. Nedugo nakon susjede koja je uvijek prva u ulici radila ajvar, i mi smo nabavljali paprike i patlidžane.
Ponekad bi trajalo cijeli dan, nekad i dva. Iako financijski baš i nije isplativo, domaći se ajvar uvijek isplati i vrijedan je truda, guljenja paprika i neprestanog miješanja, zbog onog osjećaja zadovoljstva jer imaš domaći ajvar koji se ne da usporediti niti s jednim drugim.
Okus i miris su divni, a još ako imate i domaći kruh na koji mažete ajvar, sreći nema kraja! Ne trebate čak ni ćevape!
Više je varijanti i načina na koji možete praviti ajvar. Neki ga rade samo od paprika sa začinima, kod nas se uvijek radi i s patlidžanima. Neki ga vole ljutog, neki blažeg.
Mi paprike pečemo u pećnici, a ako ih moji rade u Slavoniji, onda ih peku na dvorištu na roštilju. Tada ova, meni najvažnija zimnica, dobije još bolji štih! Tu je i pinđur, ali o njemu nekom drugom prilikom.
Evo recepta za namaz bez kojeg nema kraja ljeta, niti početka jeseni.
Sastojci:
(za otprilike 9 teglica ajvara)
- 5 kg crvene rog paprike
- 2 kg patlidžana
- 2-3 ljute feferone
- 2,5-3 dcl ulja
- 1,2 dcl jabučnog octa
- 3 glavice češnjaka
- 1 žlica šećera
- sol (količina po ukusu, soli se postupno tijekom kuhanja!)
Postupak:
- Papriku i patlidžane oprati i osušiti i cijele ispeći u pećnici na 220 stupnjeva.
- Pečenu papriku staviti u veliki lonac i poklopiti da se opusti i malo ohladi (ne treba se do kraja ohladiti!) Toplu papriku guliti (mora biti još topla dok se guli da se koža lakše skine s paprike). Očistiti i od koštica. Oguliti i patlidžane.
- Patlidžan i papriku usitniti štapnim mikserom. Dovoljno je samo par sekundi miksanja, da se sve ne pretvori u kašu.
- Sve staviti kuhati u veliki lonac na jačoj vatri dok ne zavrije. Kad zavrije, smanjiti vatru i krčkati na laganoj vatri.
- Dodati protisnuti ili na sitno nasjeckan češnjak, dodati feferone (bez sjemenki i žilica), dodati i ulje i ocat i malo soli. Ne treba odmah puno soliti nego kasnije dodati još soli, da ne bude preslano od samog početka.
- Sve zajedno kuhati na laganoj vatri otprilike dva sata uz miješanje. Ako šprica, lagano poklopiti lonac, ali ne sasvim zatvoriti da ima zraka.
- Tijekom kuhanja pomalo solite ajvar. U tijeku kuhanja dodati i jednu žlicu šećera da ubije kiselinu. Zadnjih pola sata kuhanja probajte je li ajvar dovoljno slan i po potrebi dodajte još soli.
- Čiste teglice staviti u pećnicu zagrijanu na 100 stupnjeva, na 10-15 minuta.
- U vruće teglice stavljati još vruć ajvar. Napunjene teglice vratite u pećnicu na zagrijanu na 100 stupnjeva na sat vremena. Zatim isključite pećnicu i teglice s ajvarom ostavite u pećnici preko noći. Kad ih izvadite, teglice zatvorite, a ajvar držite na hladnom mjestu da se ne pokvari (u ovom receptu nema nikakvih konzervansa).
Još Tihaninih slasnih recepata pronađite na blogu Strawberry Soup, na istoimenoj Facebook stranici i Instagram profilu.
Dobar tek!
