Sve je u Baranji u znaku trojstva. Već kada pogledamo na geografsku kartu može se primijetiti da je Baranja jedan trokut čija je jedna kateta, ona koja se proteže uz rijeku Dravu naslonjena na užu Hrvatsku (Slavoniju), druga koja se proteže uz Dunav na Srbiju (Bačku), a treća, kopnena se naslanja na Mađarsku. Stoga i Mađari ovaj manji dio Baranje koji se danas nalazi u Hrvatskoj nazivaju Dravskim trokutom kako bi ga razlikovali od svoje županije Baranya sa sjedištem u Pečuhu. U etnokonfesionalnom smislu u Baranji su autohtoni i Srbi i Hrvati i Mađari koji se dijele na katolike i kalvine. Stoga nije nimalo nerijetko da i mala sela poput Karanca imaju tri crkve.
Što se tiče reljefa i prirodnih odlika terena i tu je prisutan trijalizam; područje od Belog Manastira do Batine koje se nalazi na Banskoj kosi pripada bregovitoj, vinorodnoj Baranji, naselja na obodu Kopačkoga rita poput Bilja, Kopačeva, Vardarca, pripadaju močvarnoj, vodenoj Baranji.
Čovjek blaguje ono što ima u neposrednoj okolini, a to ovisi prvenstveno o prirodnim uvjetima. Naravno da život u vinorodnom kraju ili u kraju punom vodenih tokova s vremenom stvara specifičnu kulturu blagovanja. Osim toga, većini ljudi Baranja je sinonim za dobro vino i delicije, prvenstveno riblje. Ali izuzmemo li obode Banovog Brda i Kopačkoga rita ostatak Baranje su nepregledne ravnice i kultura života i blagovanja temeljena na ratarstvu i stočarstvu. A ta kultura blagovanja je jedna enigma koju širi krug ljudi tek treba otkriti. Jagodnjak personificira tu ravničarsku Baranju koja je većini ljudi izvan nje još uvijek nedovoljno poznata.
Udruga žena „Sretne i spretne“ iz Jagodnjaka radi jednu odličnu stvar. Odlučile su gastronomiju svoga sela i svoga kraja prezentirati širem krugu ljudi i već drugu godinu zaredom organizirale su manifestaciju Baranjska užina. Kao i prve godine mjesto zbivanja je bila etno kuća Sanja koja se nalazi u ulici Branka Radičevića, na samom rubu sela. To je noviji objekt, ali sagrađen u rustikalnom stilu i idealna je kulisa za ovakve vrste manifestacija. Da se ne bi stvarale prevelike gužve postavljen je i šator u dvorištu kuće u kojem su posjetitelji mogli uživati u delicijama.
A delicija je bilo stvarno puno, preko 40 vrsta jela i preko 40 vrsta kolača. Prepuni stolovi svega najboljeg što Baranja može dati, i to sve pripremljeno od strane vrijednih članica udruge. I koncepcijski je sve bilo dobro i pregledno posloženo tako da su se na jednom stolu nalazila jela koja se jedu žlicom, na drugom „glavna jela“, na trećem kolači i slastice.
Što se tiče jela sa žlicom, između ostalog posjetiteljima je ponuđena sarma i čitav niz čorbi. Šterc s kobasicom je odlično jelo, a imao sam priliku i naučiti koja je razlika između klasičnog i jagodnjačkog fašira. Paprika punjena krumpirom me je oduševila, kao i pohane palačinke punjene mljevenim mesom. Piletina s tijestom, pohane šnicle, mesni rolat, bijeli žganci, granatir marš, krumpir u tepsiji… Mogao bih tako nabrajati do sutra, najviše mi je žao što nisam kušao većinu ponuđenih jela.
Kada su u pitanju kolači i slastice bilo je ponuđeno uistinu puno toga; počevši od pite s jabukama i lene pite s jabukama, pite s bundevama, knedli sa šljivama, pite s višnjama, kolača s rogačem, oblatni, šnenokli, medenjaka, orehnjače, baklave i baklave s makom, čupavaca…
Nije izostalo niti finoga baranjskoga vina, a za to se pobrinula vinarija Svijetli dvori iz Karanca. Što se bijelih vina tiče u ponudi imaju tri vrste graševine; graševinu classic, graševinu premium i graševinu Jarčevo brdo, zatim sauvignon, chardonnay i muškat žuti, a od crnih vina cabernet sauvignon. Baranjska užina prvorazredan je gastronomski događaj koji svake godine privlači sve više posjetitelja.
