More smo zamijenili kontinentom, a s prvim danima jeseni, vjerujte mi, želite biti u Gorskom kotaru. Kad taj kraj počne slikovito mijenjati ljetno za jesensko ruho boje su spektakularne, ponuda izleta fenomenalna, a osim spilja, šetnji uz jezero ili po obližnjim planinarskim stazama, tu su i gljivarski pohodi koje ne smijete propustiti.
Bili smo u Staroj Sušici, znate onaj čarobni dvorac koji često gledamo s autoputa, a asocira nas na obožavanog Harryja Pottera i njegov Hogwarts? E, tamo smo kuhali, ali i kušali razne gljivarske kotliće, a kako nikad nije dosta hrane, zaputili smo se sljedeći dan i do Lokvi i restorana Eva.
Iako je padala kiša pa smo bili uskraćeni za terasu i predivan pogled na Lokvarsko jezero, svoje smo mjesto našli unutar restorana, tik pored kamina u kojem je gorila ona topla vatra koja zove na dugi ručak i pokoje pivo ili čašu vina.
Nismo bili jedini jer je taj dan restoran Eva bio pun kao šipak.
Prošli put kad smo ručali u Evi, uvjerili smo se da je ovo jedan od najboljih restorana u Gorskom kotaru - onaj koji ne smijete zaobići. Chef Mario Šubat na svakom tanjuru poštuje kraj u kojem posluje, no svakako donosi i moderan pristup jelima na koje smo navikli.
Naravno, naglasak je na divljači, pa iako nas je prošli put oduševila dimljena pastrva, ovaj smo se put odlučili za paštetu od divljači s pekmezom od luka. Hrskavi domaći kruh s ovom snažnom paštetom je savršeno osvježio pekmez koji je, osim fine slatkoće, imao i nježnu notu kiseline. Odlična kombinacija i još bolja uvertira u fenomenalno glavno jelo.
Prošli put smo se razmazili bogatim gulašom od divljači, ali i lungićem od vepra dok je ovaj put pobijedio ramstek od jelena punjen vrganjima i pršutom. Dakle, iako sam bila skeptična te sam mislila da će ovo jelo ipak biti previše divlje na tanjuru, chef je uspio postići savršen balans, dok je meso bilo mekano "kao duša". Umak je bio taman slan i gust, dok su mali krumpirići bili totalno iznenađenje i savršen dodatak već savršenom jelu.
Ovo mi je do sad bio najdraži obrok u ovom restoranu i jedva čekam ponoviti ga!
Kako šećer dolazi na kraju, tako i iz Gorskog kotara ne odlazite ako niste pojeli bar jednu štrudlu, i to onu od borovnica.
U nježno, a opet hrskavo tijesto umotano je puno slasnog nadjeva od ovog šumskog voća, taman slatko, s potrebnom notom kiseline, a ako svratite samo na štrudlu, što je dakako dozvoljeno, preporučujem uzeti bar dvije jer se jednostavno nećete moći zasititi ovog deserta.
Vinska lista je u ovom restoranu odlična s obzirom na ovaj više divlji, nikako vinski kraj, ali nikako nemojte zaobići isprobati lokalne likere.
Restoran je pet friendly, a za lijepog vremena i vaši klinci mogu uživati u ograđenom dječjem parkiću. Savršen bijeg iz gradske vreve, a jedva čekamo da lišće počne mijenjati boje. E tad se obavezno vraćamo u Gorski kotar i restoran Eva!
