Ovo proljeće smo krenuli s Krkom i to samim gradom Krkom koji proljetnu ponudu restorana objedinjuje u projekt "Put do okusa Krka". Pozivu okusa se ne može reći ne pa mi je nekoliko dana hodanja od restorana do restorana itekako dobro došlo za inspiraciju na tanjurima i kod kuće.
Janjetina je na Krku itekako popularna
Jedna od najdražih mi namirnica, janjetina, na Krku je itekako popularna pa smo na gotovo svakom mjestu pojeli bar jedno jelo s ovom namirnicom, a u potrazi za nekim novim okusima, svojim jelovnikom nas je odmah privukao jedan restoran - Casa del Patrone koji je svoj jelovnik nazvao Akademija okusa janjetine.
Ovakva se prilika ne odbija, a janjetinoljupci će ovdje doći na svoje. Restoran se smjestio na gradskoj rivi grada Krka, a ovaj bivši koktel bar se premetnuo u odličan restoran koji možda ne bih sa same šetnice ocijenila kao mjesto gdje zaista moram ući, a na kraju smo ga okarakterizirali doista kao "onaj koji morate probati". Osim restorana, tu je i slastičarnica koju nismo zaobišli pa ćemo par redaka posvetiti i njihovim tortama u kojima smo uživali i dan kasnije.
Novi chef Dalibor Perinčić
Sam restoran je dosta eklektično uređen, što duže promatrate prostor, to ćete naći više detalja, a sve mi je žao što smo došli na topao dan pa veliki kamin koji spaja dvije prostorije nije bio upaljen.
Jedan od razloga što se ovaj restoran kreće prema fine diningu je novi chef koji je došao pred par mjeseci. Riječanin Dalibor Perinčić nas je oduševio svojom strasti prema namirnicama i finalnom izvedbom na tanjuru. Ako išta volim, to je kad ne očekujem puno, a dobijem krasnu sličicu u svom gastro albumu. I poželim se vratiti.
Dok smo pili pjenušac, na stol nam je simpatična konobarica donijela i topli kruh da bismo isprobali i njihovo domaće maslinovo ulje iz ekološkog maslinika. Zadovoljno smo mljackali kušajući možda i najbolje ulje na našem krčkom putovanju.
Krenuli smo s mousseom od janjeće jetrice koja je bila efektno poslužena u staklenci uz crumble s već spomenutim maslinovim uljem. Zanimljiv kontrast okusa koji se provlačio kroz cijeli meni, ovdje nije bio nimalo suptilan. Savršeno gladak, a opet pjenasti mousse od jetre kao kontrast slatkastom crumbleu je, iako neobičan, bio uspješan početak ovog menija.
Osim što volimo janjetinu, veliki smo obožavatelji one fantastične pete četvrtine pa je i mousse, ali i sljedeći slijed također, bio pun pogodak. Carpaccio od janjećeg jezika je bio upotpunjen nježnom pjenicom od oraha i mlijeka, a bili su tu i žutanjci prepeličjih jaja iz biološkog uzgoja. Svježinu je dodala krema od infuzirane jabuke, a samo jelo je bilo divan uvod u ono što je slijedilo – jedno od najboljih jela ove godine.
Sous vide janjeći obrazi glazirani u vlastitom soku uz fenomenalni rižoto s ovčjom mlaćenicom i emulzijom od šumskih šparoga. Rižoto jednostavno savršen, a jedva sam se suzdržala da ne pitam mogu ili u kuhinju pojesti ostatke iz lonca u kojem se ovo kuhalo. Riža na sekundu kuhana kako treba, a obrazi meki k’o duša. Emulzija od obožavanih šparoga je samo dodala još okusa otoka na ovako bogat tanjur.
Slani sorbeto od mlade ovčje skute došao je kao jedan međuslijed da se pripremimo za finale. Inače bih od sorbeta očekivala da bude bar malo sladak, a ovdje se chef baš poigrao s tim odnosima slatkog i slanog pa je ovaj sorbet bio gust i prekrasne slanoće.
Taman smo očistili nepca za finale ovog ručka - janjeći vrat s krunom od aromatičnog krumpira, garena broskva te umak od trešnje. Apsolutno bez ikakvih prigovora, a ovu broskvu (kelj) bih inače ostavila na tanjuru da nije bila ovako nježno zagorena na roštilju, a taj okus dima je baš podigao ovo jelo na drugu razinu.
Namirnice lokalnog porijekla i bio proizvodnja
Šećer na kraju, ali ovaj parfait šumske šparoge, bijela čokolada i gelirane jagode za desert ipak nije bio toliko sladak već osvježavajuć što nam je zaista trebalo nakon toliko sljedova janjetine. Casa del Padrone se trudi koristiti što više namirnica lokalnog porijekla s naglaskom na bio proizvodnju, a itekako su ponosni na svoj dry ager pa gosti vrlo često ne mogu odoljeti mirisu vrhunskog mesa na njihovom grillu.
Iako nismo više mogli jesti nakon svih sljedova, drugi dan smo se vratili na mjesto zločina da bismo u slastičarnici isprobali njihove torte. Došli smo zbog te moćne torte još moćnijeg naziva – Krčka kneginja. Ova je torta osmišljena u sjećanje na vjenčanje krčkoga kneza Frankopana, a bome je dostatna za kompletan obrok. Otkrili smo i nešto nježniju Bodulku, ali nismo propustili isprobati ni jedan klasični ledeni vjetar. Nećete požaliti ako navratite, a ako vam je do čistog osvježenja, čak su im i sladoledi odlični. Prošli su čak i test pistacije koja je bila odlična – gusta i bogata.
Krk je jedan od otoka na koji najradije bježimo iz Zagreba baš zbog njegove dostupnosti, a ugostitelji na ovom otoku se itekako trude da se poželite i vratiti. Svakako proučite menije restorana koji svoju ponudu imaju u sklopu Puta do okusa Krka, a nemojte nikako propustiti ovaj gastro dragulj koji mami mirisom janjetine.
Mi se već veselimo povratku na Krk!