Novo vodstvo, web shop i druga slastičarnica
Kolači, torte i sladoledi iz Orijenta imaju okus doma, što nije klišej, već preslika obiteljske atmosfere na svaku ručno rađenu slasticu. Slastičarnicu je davne 1936. godine preuzeo Zulfi Tahiri, u kuhinji su ga naslijedile kćeri Šeherezada i Ildeza te Šeherezadin suprug Ivan Sučević.
Sredinom ljeta slastičarnica je bila zatvorena, a u međuvremenu su kreativne ovlasti prenesene na Mladena Sučevića, Ivanovog brata, i poslovnog partnera Damira Domjanovića. Mjesec dana tišine iz , inače užurbane, Orijentove radionice bio je dovoljan povod za velik medijski interes – taman u pravom trenutku.
Osvježili su interijer, napravili su web stranicu, a kroz mjesec će dana pokrenuti i web shop. Isprva će biti omogućena online narudžba individualiziranih slastica, no rekli su nam kako razmišljaju i o uvođenju dostave. Najveća je pak novost nova slastičarnica u samom centru Zagreba, koja će biti smještena tek 50-ak metara od glavnog trga. Trebala biti uređena i u pogonu do božićnih blagdana, a načuli smo kako će u ponudi biti i slani zalogajčići idealni za brunch ili gablec.
Klasično dobra ponuda
Orijent je reputaciju sagradio na stalnosti u kvaliteti no ponudu su postepeno i prirodno mijenjali kroz godine; prezentacija je postala apstraktnija, baš kao i nazivi slastica, a odnedavna su se intenzivnije posvetili i društvenim mrežama.
Pronašli su dobar balans između tradicije te se istovremeno uspješno prilagodili novitetima u slastičarstvu. Tako u ponudi imaju klasike poput savijače od višanja, ali i nešto kompleksnije Dacquoise slastice. Iz Dacquoise smo kolekcije isprobali Šesto čulo, slojevitu slasticu od čokolade i oraha, te Peti element, kombinaciju pistacije, limuna i tankih čokoladnih pločica. Odabrali smo i Malčiku, tart s nougat kremom i čokoladom, ujedno i najprodavaniji desert iz ponude Orijenta.
Orijent je prepoznatljiv i po sladoledima, čiji je način pripreme apsolutno prilagođen sirovini, pa bi bilo grešno usput ne isprobati i nove vrste sladoleda. Došli smo u pravi čas, baš kada je u ponudi bila Izabela, ugodno kiseo i osvježavajuć sladoled od crvenog grožđa (apsolutni favorit blogera Darka Kontina).
S razlogom se bliže stotom rođendanu...
Ono što je već pri pogledu na vitrinu sa slasticama jest da u Orijentu ne idu prečicama; umjetnim bojama, kupovnom tijestu, margarinu, prašcima i jednoličnosti ondje nema mjesta. Sumnjamo da bi se gosti vraćali godinama, pa i generacijski prenosili ljubav prema slasticama iz Orijenta, da tamo sve dobro ne funkcionira.
Upravo je, više puta spomenuta, postojanost jedna od najbitnijih odlika ove zagrebačke slastičarnice. Ne odstupaju od provjerenog, nepretenciozni su i ne dopuštaju da ih ograniče slastičarski trendovi, što je otežavajuća okolnost za 'mlade' slastičarnice koje reputaciju grade u pomalo rigoroznom dobu Instagrama.
Nestrpljivo čekamo u kojem će konceptualnom smjeru krenuti kad otvore ekstenziju Orijenta u samom centru grada te koliko će mlađih gostiju privući putem društvenih mreža i uvođenjem web shopa.