Odlazak u Jolie Petite Patisserie kratko sam odgodila jer sam htjela u miru sjesti i uživati u kolačima. Uputila sam se prošle subote u podne, u društvu food blogera Darka Kontina, u nadi kako će zbog vrućine biti manja gužva. Pri prvom pokušaju nismo pronašli nijedno slobodno mjesto na njihovoj prostranoj terasi pa smo pili kavu u blizini i čekali da se oslobodi neki stol u hladu. Čini se kako je ovaj projekt iz strasti Ljupke Gojić Mikić naišao na odobravanje i postao novo omiljeno okupljalište Zagrepčana.
Nije ovo prvi put da jedna slastičarnica dobiva toliko pozornosti, ne samo od strane medija, već i na društvenim mrežama vrlo heterogene skupine ljudi. Međutim, rijetko je koja proslavila svoj prvi rođendan. U Jolie Petite cijene su sasvim pristojne, a popularnosti pridonosi i društveni utjecaj vlasnika, pa možemo pretpostaviti kako će i interes duže potrajati.
U ponudi je 11 slastica; najjeftiniji kolač Chou stoji 16 kuna, a najskuplja Nina Mia 28. Ovo su svote na koje su Zagrepčani u posljednjih nekoliko godina, otkako se u Zagrebu počela razvijati scena artisan kolača, pomalo navikli.
Testirali smo...
Plan je bio isprobati kolače bez prethodne najave, kako bismo mogli pouzdano ocijeniti uslugu i kvalitetu. Nakon nekoliko minuta neodlučnosti i pregovora, i nakon savjetovanja sa zaista simpatičnom konobaricom, odabrali smo četiri kolača – Nina Mia, Boru, Paris-Brest i Foret Noir.
Nina Mia kolač je za koji smo dobili najviše preporuka, a zasuli su nas fotografijama istog i na društvenim mrežama. Početna skepsa prema ovoj „fotogeničnoj“ slastici brzo je nestala i prepustili smo se okusu koji podsjeća na Werther's Original bombone. Ombre efekt gela od maline poboljšava vizualan dojam, ali je ujedno i protuteža pahuljastom dulcey mousseu, dok je ulogu hrskavog elementa preuzeo biskvit od badema. Ovaj desert zaista ispunjava sve kriterije i okusom opravdava najvišu cijenu od svih kolača u ponudi.
Foret Noir je moj osobni favorit, što sam odlučila tek kada sam prespavala i posložila sve dojmove. Unatoč tome što ima manji broj komponenti u odnosu na ostale kolače, čokoladni biskvit, gel od višnje i cremeux od čokolade odlično su izvedeni i usklađeni. Jedući ovaj kolač doživjet ćete različita osjetilna iskustva; lom čokolade izaziva vizualno zadovoljstvo, dok sva očekivanja od okusa ispunjava nevjerojatno sočan biskvit, ali ne i gnjecav, te ugodna gorčina kakaa koja još dugo ostaje u ustima.
Naručili smo i Paris-Brest, u kojem je glavna tema bio lješnjak. Ovo je klasik od kuhanog tijesta s kojim je teško pogriješiti, ali upravo zato postoji i velika opasnost da će krajnji rezultat biti dosadnjikav. Ovog se puta to nije dogodilo isključivo zbog tijesta, koje je bilo vrlo ukusno, aromatično i hrskavo. Bilo je bolje čak i od podatne kreme od lješnjaka, koju smo instinktivno zagrabili prvu.
Loša strana ovog posla je što prednost uvijek ima fotografiranje pa se posljednji kolač, Boru, pomalo otopio. Riječ je o kuglici s čokoladnim biskvitom, hrskavim slojem s lješnjakom, pastom od lješnjaka, čokoladnim mousseom i čokoladom. Izgledom podsjeća na veliki Ferrero Rocher, ali okusom je neusporedivo kreativniji i bolji. Ovaj je kolač Darkov favorit, a nazvao ga je „boljim od Hromalićevog Lješnjaka“, pritom misleći na jedan od prvih kolača u (sada zatvorenom) pastry shopu Time. Zanimljivo, upravo će u tom prostoru u Teslinoj biti otvorena druga Jolie Petite Pâtisserie.
Zaključujemo...
Ukupan račun za ove četiri slastice i kavu bio je 120 kuna. Ako vam se ova svota čini previsoka, uzmite u obzir da nitko pri zdravoj pameti neće naručiti četiri velika kolača. Jedan će vam biti sasvim dovoljan, osim ako ste u potpunosti otporni na utjecaj slatkiša.
Što se tiče svih pohvala koje smo dali, moguće je kako smo naletjeli i na dobar dan i imali sreće pri odabiru. Ipak, sklonija sam tome da tim Jolie Petite jednostavno odrađuje dobar posao. Kolači su, složila sam se s Darkom, među najboljima koje smo jeli, a bili smo zadovoljni i kvalitetnim i pristupačnim osobljem.
Pozitivnom dojmu pridonose i lijepi tanjuri, šalice za kavu, šećeri s logotipom slastičarnice te zanimljivi jelovnici. Ne bismo ovo komentirali da se u posljednje vrijeme u nekim renomiranim lokalima nismo susreli sa sponzorskim šalicama za kavu i šećerima koji su prikladniji stajalištu na autocesti. U Jolie Petite su, srećom, zaista posvetili pažnju detaljima, zbog čega je i cijelo iskustvo jedenja ugodnije.
Jedino što nas je zasmetalo je velika gužva i nedostatak slobodnih mjesta, ali to ipak ne možemo prepisati unutarnjoj organizaciji, već povećanom početnom interesu Zagrepčana. Preostaje samo čekati da svi koji su znatiželjni isprobaju kolače, a potom se vratiti i uživati u ostatku ponude.
